Ivan Krajinović

Ivan Krajinović student je treće godine poslovne ekonomije Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Predsjednik je Ekonomske klinike s kojom je za projekt “Kino na EFZG-u” osvojio dekanovu nagradu.

Odabrao sam studij ekonomije, a za slučaj da ne upadnem prijavio sam turkologiju i indologiju, sve srodna područja. Kroz život sam shvatio da jednostavno moram raditi s ljudima, prezirem rad na računalu. Drago mi je da sam upisao ekonomiju jer smatram da je to ono najbolje za mene. Studij poslovne ekonomije bio mi je privlačan zbog širine pojma i brojnih mogućnosti nakon završetka fakulteta. Ekonomistu su potrebni baš svugdje. Moj put na Ekonomskom fakultetu započeo je sudjelovanjem na „Poduzetničkom sprintu“ Ekonomske klinike, već tada sam mislio da znam puno, ali sam shvatio da zapravo nemam pojma ni o čemu. No u vezi jedne stvari sam bio siguran, a to je da iskustvo koje stječemo tijekom studiranja važno barem koliko i samo studiranje. Nakon sudjelovanja na projektu oko mi je zapalo za Kliniku pa sam se na tuđi nagovor odlučio pridružiti na idućoj regrutaciji. Započeo sam u timu PR & Marketing gdje sam se bavio dizajnom, vođenjem Facebook profila, odnosima s javnošću i promo materijalima. Isto to ljeto odlučio sam se prijaviti za poziciju voditelja jednog od projekata, bila je to  „Akademija za OPG“. Organizacija projekta prošla je super, uzevši u obzir da mi je jedina poveznica s OPG-om i poljoprivredom ta što nekad doma kopam bašču. Dobro odrađen posao rezultirao je odazivom od 700 ljudi kroz 5 predavanja. Po završetku projekta, ponovo na tuđu inicijativu, odlučio sam se kandidirati za predsjednika udruge. Ta mi se želja i ostvarila. Kao novopečeni predsjednik brzo sam shvatio da je potrebno okružiti se ljudima raznih pozadina obrazovanja i koji imaju volje. Zadatak mene kao predsjednika je izvući ono najbolje iz ljudi kojima raspolažem jer novi se talenti otkrivaju svaki dan. Ključno je motivirati ljude. Najviše volim sa svojim kolegama sjesti na kavu i vidjeti gdje možemo napredovati. Obožava taj brainstorming na ležernim sastancima. Kada se priča o studentskim udrugama i njihovim članovima bitno je uzeti u obzir da se radi o volonterskoj organizaciji. Svatko daje onoliko koliko može i koliko želi. Nema financijskih poticaja i sve se svodi na dobru volju. Potrebno je potaknuti ljude i ne odustajati od njih. Ne postoji savršen recept za motivirati ljude, svatko zahtjeva poseban pristup. Kao voditelj više ću se puta pokušati povezati s osobom, pohvaliti dobre strane, ali i ukazati na nedostatke. Ljudi zapravo ne shvaćaju da su njihovi limiti puno dalje od onih koje si sami postave.

U Klinici trenutno imamo osam projekata u stalnoj postavi, pokrivamo različite teme i područja. Za sve projekte ključno je istraživanje tržišta. Potrebno je pronaći nedovoljno zastupljeno područje pa se zapitati može li se projekt provesti i koliko je u stvari nadobudan. U procesu osmišljavanja projekta važno je unaprijed formirati tim, potražiti koorganizatora, partnera ili sponzorstvo. Uvijek kažem da je završen projekt i ostvaren cilj zapravo vrh sante leda, radi se o 5-10 vidljivih posto na temelju kojih te ljudi ocjenjuju, dok nitko zapravo ne vidi silan trud i rad, odnosno nečiju žrtvu. Na kraju, puno mi je bitnije da su projektom zadovoljni organizatori, ljudi koji su radili na njemu. Organizacija projekta nije nipošto jednostavna, često je sve s brda s dola, stvari se krpaju u zadnji tren.

Za projekt „Kino na EFZG-u“ dodijeljena nam je dekanova nagrada. To je zaista veliko priznanje, ali osobno smatram da je najveća nagrada biti prepoznat. Svojim članovima govorim „onoliko koliko vi date za udrugu vratit će vam se duplo“.

 

 

Članstvo u studentskoj udruzi mi je promijenilo svijet i definiciju studiranja. Tu su i poznanstva, prijateljstva i partnerstva unutar udruge. Zaključio sam da je potrebno u praksi primijeniti ono naučeno na fakultetu. Savjetujem kako se u studentsku udrugu najbolje učlaniti na drugoj godini studija, a prvu ipak podrediti uhodavanju u novi svijet.

Naša udruga organizirana je na sljedeći način: Regrutacije se održavaju mjesec dana nakon početka nastave, a kada se formira uprava sedmero ljudi praktički mora „izdvojiti“ godinu dana za jedan mandat članstva u upravi. Glasanje se provodi po principu jedan član jedan glas. Vodeća funkcija dijeli se na predsjednika i voditelja financija koji snose odgovornost za 50-60 članova, to nije igra i zahtijeva odgovornost. Smatram da je mandat od godinu dana ipak malo pre kratak jer prvih šest mjeseci otpada na prilagodbu i navikavanje na novu okolinu, dok je drugih šest mjeseci podređeno samo rastu i razvoju. Ekonomska klinika ove je godine proslavila i 5. obljetnicu svoga postojanja.

Ponekad u udruzi imaš puno radno vrijeme, a najvažnije je da ljudi znaju da si tu za njih i da ti se mogu obratiti za sve probleme. Problema, naravno, uvijek ima. Atmosfera je dinamična, a cirkulacija ljudi velika te su povremene poteškoće neizbježne. No relativno se brzo naučiš nositi s problemima i pritiskom kojeg stvaraju.

Uloga predsjednika je najbolja stvar koju sam mogao odabrati, naučio sam toliko puno i stekao mnoštvo novih prijatelja i poznanstava. Zadovoljstvo mi je vidjeti kako su ljudi napredovali u udruzi i kako su stekli osjećaj pripadnosti.

Fakultet nije linearna jednadžba, sva vrata su otvorena, a mi sami krojimo svoj put. Ljudi smatraju da su studenti u studentskim udrugama izvrsni đaci, no nije uvijek tako, ja sam jedan primjer koji se kosi sa svim time. Studentski život je fenomenalan i potrebno ga je iskusiti punim plućima.

Planiram upisati smjer turizma, ponovo me privlači ta mogućnost rada s ljudima i veseli me naučiti još puno toga.

Ne bojte se, svi ćete završiti fakultet, naučit ćete sve, a dobar dio toga i zaboraviti. Nemojte odustajati jer vaše su mogućnosti puno veće od onih koje sami zamislite. Potrebno je riskirati i izaći iz komfor zone, život postaje monoton ako se svede na rutinu.