Tomislav Globan

Docent na Katedri za makroekonomiju i gospodarski razvoj te voditelj istraživačkog centra MacroHub, Tomislav Globan, podijelio je s nama ključne trenutke s početka svoje karijere, kako je provodio vrijeme tijekom studiranja, što mu je motivacija za napredak te nam je otkrio na koji način pokušava učiniti predavanja što zanimljivijima.

Tijekom pohađanja Prirodoslovno-matematičke gimnazije u Bjelovaru dvoumio sam se između studiranja matematike na PMF-u i Ekonomije, no u razgovoru sa starijom braćom shvatio sam da su znanja iz matematike primjenjivija ako se studiraju društvene znanosti te sam se iz tog razloga odlučio za EFZG. Već na prvoj godini pokazalo se da mi najbolje leže kvantitativni predmeti te su mi Matematika i Statistika bili najdraži kolegiji iz kojih sam imao najbolje ocjene. Trudio sam se da si svake godine oslobodim ljeto pa sam tako izlazio na sve kolokvije i rješavao sve ispite na ljetnim rokovima. Kao ključan trenutak za daljnju karijeru istaknuo bih to što sam na trećoj godini postao demonstrator na katedri za Makroekonomiju i gospodarski razvoj.

Sport i sportska analitika su mi oduvijek velika strast pa sam tako paralelno uz studiranje radio kao sportski analitičar i izvjestitelj za Sportnet.hr koji je tada, sredinom 2000-ih, bio najčitaniji i najkvalitetniji sportski portal u Hrvatskoj. Imao sam press akreditacije za Dinamo i Cibonu te sam s njihovih utakmica redovito izvještavao. Osim učenja, najveći dio slobodnog vremena odlazilo mi je na sportsko novinarstvo i analitiku te iz tog razloga nisam bio aktivan ni u jednoj studentskoj udruzi, no bio sam pasivan član eStudenta. Inače smatram da su studentske udruge izvrsna prilika studentima da popune CV, ali i ostvare networking i kontakte kako s poslovnim svijetom, tako i međusobno, još tijekom studiranja. Mnogi istaknuti studenti bit će jednog dana lideri kompanija, banaka, raznih institucija i ministarstava, a poznanstva iz studentskih dana mogu puno značiti kasnije u karijeri.

Za napredak u karijeri ključna je dobra motivacija, a meni su tu dosta pripomogle neke nagrade i priznanja koje sam dobio još kao mlađi istraživač. Dvije su nagrade koje su mi osobno najviše značile. Jedna je Državna nagrada za znanost koju sam dobio od Hrvatskog sabora, a koja predstavlja najvišu znanstvenu nagradu koju je moguće dobiti u Hrvatskoj. Druga je “Olga Radzyner”, nagrada koju Austrijska središnja banka (ÖNB) dodjeljuje mladim znanstvenicima za najbolja istraživanja u području europskih ekonomskih integracija. Ta mi je nagrada posebno draga jer dolazi iz inozemstva, a konkurencija je bila vrlo jaka i iz brojnih europskih zemalja. U konačnici, svaka nagrada je vrijedna jer svaki put kad netko prepozna sate uloženog truda u istraživanja, to ti daje novi poticaj da dalje nastaviš još kvalitetnije.

Prijavom na projekt Hrvatske zaklade za znanost, zajedno s kolegama s katedre pokrenuo sam MacroHub. Riječ je o istraživačkom centru u okviru Ekonomskog fakulteta kojemu je svrha provoditi i popularizirati istraživanja iz makroekonomije, ali i ostalih područja ekonomskih znanosti te ih približiti svima. Istraživački tim trenutno čini osmero docenata te jedan doktorand s Katedre za makroekonomiju i gospodarski razvoj. Također, otvorili smo mogućnost studentima koji se bave istraživanjima objavljivanje svojih analiza pod kategorijom „Studentski kutak“. Indikatore koje smo razvili u okviru MacroHuba koristim i u nastavi kako bih studentima lakše približio ispredavano gradivo i pokazao kako je ono primjenjivo u stvarnom svijetu.
Sa studentima u nastavi imam otvoren odnos gdje se od početka jasno znaju pravila igre i što se od njih očekuje ako žele položiti predmet. Tijekom predavanja nastojim postavljati što više pitanja kako bih razbio monotoniju, a i na taj način kroz diskusiju najbolje prenio znanje.

Neki od savjeta koje dajem svojim studentima su da dolaze na predavanja, uključe se u razne izvannastavne aktivnosti i iskoriste slobodno vrijeme da budu što produktivniji jer će obogatiti sami sebe iskustvom te na taj način steći veći krug poznanstava. Prosjek ocjena nije najvažniji, ali nije ni nebitan. Ocjene su dobar prediktor sposobnosti, kvalitete te motivacije studenata, što su karakteristike važne svakom poslodavcu