And Then There Were None

Poznavajući Agathu Christie pretpostavlja se, koje god djelo uzmete, da će biti odlično pa tako i ovo. And then there were none, poznatiji inače kao pjesmica Ten Little Niggers, kriminalistički je roman britanske spisateljice, „kraljice krimića“, Agathe Christie koja je napisala preko 80 romana i drama, a baš je ova knjiga prodana u više od 100 milijuna primjeraka te je zbog toga postala sedma najpopularnija knjiga svijeta.

Radnja ove knjige smještena je na fiktivnome otoku Nigger Island, po inspiraciji otoka Burgh, koji se nalazi u blizini obale Devona. Deset je potpuno različitih i nepoznatih ljudi pozvano na taj otok jer su naizgled svi krivi za neko ubojstvo iz proslošti za koje nisu odgovarali. Njihovi domaćini u kući na dolasku bi zapravo trebali biti gospodin i gospođa Owen, no oni će im se kasnije pridružiti po riječima sluga. Svaki lik, kada je došao do svoje sobe, na zidu je pronašao brojalicu, pjesmicu Ten Little Niggers te kada su došli u blagavaonicu na stolu bi pronašli deset figura malih crnaca, a tu je večer na gramofonu bila puštena ploča s nepoznatim glasom koji je spomenuo svaku njihovu optužbu za ubojstvo. Nakon par razgovora i jasnijega promišljanja, gosti su shvatili da je to sve prijevara te pokušavaju otići s otoka i kuju planove kako to izvesti. Iz dana u dan jedan po jedan bivaju ubijeni, točno po stihovima istoimene pjesmice, a nakon ubojstva je maknuta po jedna figurica sa stola. Prvih se pet ubojstava izvršilo relativno brzo, a u ostatku je romano ostalo još pet slučaja, to jest pet osoba koje su bile iznimno nemirne, preplašene i paranoične, a to su Wargrave, Lombard, Armstrong, Blore i Vera te su među sobom govorili tko je zapravo kriv te optuživali jedni druge. Jedan od likova, sudac Wargrave, vodio je sastanke kako izaći iz toga problema i iz te „uklete“ kuće. Ubrzo je nakon svega toga i on preminuo nakon nestanka struje, a ostali su pohrlili k njemu u sobu jer ga nije bilo među njima. I naposljetku se otkriva da je Vera izvukla preostale iz kuće i posljednjeg ubila iz pištolja te se objesila i oduzela si život i tako završila inicijalni plan gospodina Owena. Inspektor je Maine vodio ovaj slučaj te je prikupio sve relevantne dokaze, a posljednje što je ostalo su dnevnici putnika koji su došli na otok.

Sam se roman završava tako da inspektor nije siguran jesu li dnevnici dokaz jer stolica na kojoj je stajala Vera prije nego što se objesila bila je kasnije pomaknuta uza zid, lijepo složena, i ostavila pitanje inspektoru i policiji: Tko je uistinu ubojica? Jedno je sigurno, a to je, da to nije učinila Vera, no preostaje još 9 likova koji su to mogli učiniti. Ribar te vlasnik čamca Emma Jane pronašao je bocu u kojoj je bilo pismo koje je riješilo ovaj misterij. Što je pisalo u tom pismu, koga je inspektor proglasio krivim, tko je na kraju ove priče ubojica… Ne smijem vam reći, nešto mora ostati i vama. Smatram da je ovo jedan izvrstan roman, osobito za ljubitelje krimića. Ima zasigurno puno boljih kriminalističkih romana od ovoga, ali jedina je Agatha Christie ta koja ima iznenađujuće i prave misteriozne završetke i upravo s njima daje konačnu sliku pravoga kriminalističkog romana.