QUEEN’S GAMBIT

Posljedice ove hektične 2020. godine definitivno su osjetile i kino dvorane, a i filmofili koji ih posjećuju. Mnogo je obećavajućih blockbustera otkazano u iščekivanju nekih boljih vremena, međutim na sreću dobrih serija ne nedostaje. Jedna od njih definitivno je Queen’s gambit (Damin gambit) s Anyom Taylor-Joy u glavnoj ulozi.

Damin gambit je inače stvarni izraz u šahu, a znači način otvaranja igre u kojem bijeli žrtvuje pješaka ili figuru da bi što brže razvio svoj napad. Bez brige, „dosadne“ šahovske terminologije u ovoj seriji nema niti u tragovima, što čini još impozantnijom činjenicu da je od naizgled monotone tematike stvorena napeta radnja u čijem su fokusu odrastanje, roditeljska bliskost i manjak iste, svojevrsna alijenacija pojedinca i mnoge druge.

Radnja serije prati život Elizabeth Harmon, djevojke koju život baš i nije mazio. Devetogodišnja Beth sudjelovala je u prometnoj nesreći u kojoj je poginula njena majka, a ona ostaje neokrznuta. S obzirom na to da nema nikakvu obitelj koja bi nakon toga mogla preuzeti brigu o njoj, Elizabethina jedina sudbina je sirotište. Sa samim dolaskom u sirotište otvara se problematika ovisnosti koja će se do daljnjega protezati kroz sezonu. Naime, u 60-im godinama prošlog stoljeća, gdje je smještena radnja, djeci u sirotištima na dnevnoj bazi su davani sedativi pod izlikom „vitamina“, dok u konačnici nisu bili zabranjeni.

Introvertirana Beth u sirotištu nema mnogo prijatelja, osim tamnopute Jolene, stoga dobar dio dana provodi s gospodinom Shaibelom. Radi se o podjednako introvertiranom domaru koji dane krati igrajući šah sam sa sobom u podrumu sirotišta, sve dok jednog dana ne upozna Beth koja se slučajno tamo našla i moli ga da ju nauči igrati. Vrlo brzo Beth postaje opsjednuta šahom i iako ne posjeduje ploču i figure, „vitamini“ joj omogućuju da na stropu spavaonice sirotišta „vidi“ šahovske poteze i tako vježba.

Uviđajući Elizabethin prirodan talent (i nadnaravnu koncentraciju koju duguje spomenutim tabletama), domar ju upoznaje s ljudima iz lokalnog šahovskog kluba i Beth počinje igrati na školskim turnirima. Naravno, pobjeđujući sve redom.

Nakon nekog vremena u sirotište dolazi bračni par Wheatley i posvoji Beth, i sve upućuje na to da će ona konačno početi živjeti normalnim životom jedne tinejdžerice. Osim što Beth i dalje ne pokazuje interes za bilo što osim šaha, a brak njenih novih roditelja je na klimavim nogama.

Beth ubrzo sudjeluje na prvom pravom turniru, očekivano pobjeđuje i kao nagradu dobiva svoj prvi „džeparac“ – 100 dolara. Ta pobjeda mijenja rezignirani stav Bethine maćehe prema šahu, te je upravo ona ta koja dolazi na ideju da njih dvije obilaze šahovske turnire po svijetu gdje će se Beth i dalje natjecati i tako monetizirati svoj neosporivi talent.

Da ne bi slučajno sve zajedno poprimilo notu vesele obiteljske komedije, uz postojeću ovisnost o tabletama za smirenje Beth se dodatno navuče i na alkohol – možda zbog indirektnog utjecaja maćehe kojoj definitivno nije strano „zaviriti u čašicu“, a možda i zbog generalne usamljenosti i dosade jer se gledatelj ne može oteti dojmu da Beth u onim trenucima kad nije na ovaj ili onaj način posvećena šahu – jednostavno ne zna što bi sama sa sobom.

Također, stvari se dodatno zakompliciraju i kada Beth naiđe na sebi dostojnog šahovskog protivnika…

Iako ćemo se za sad morati zadovoljiti sa samo 7 epizoda u trajanju od cca sat vremena, kreatoru i redatelju serije Scottu Franku to je očito bilo sasvim dovoljno da napravi genijalnu priču u kojoj su odnosi među likovima maestralno izgrađeni, bez plitkih i suvišnih dijaloga ili nedorečenih scena, a maksimalno formirani karakteri likova i uvjerljivost glumaca natjerat će vas da s njima duboko proživite baš svaku emociju.

 

Mia Podobnik