Dr. sc. Ana Rep
“Studenti, uživajte u trenutku!”
Dr. sc. Ana Rep članica je Katedre za računovodstvo na Ekonomskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu. Još je od srednjoškolskih dana, iako je pohađala gimnaziju, bila u doticaju s knjigovodstvenim poslovima te joj je to iskustvo dalo jasnu viziju da želi ići putem računovodstva. Danas s osmijehom na licu uživa u svojem pozivu, radu sa studentima i kolegama.
Lijepe uspomene na djetinjstvo i prvi koraci u rukometu
Rođena sam u Virovitici, 1991. godine, a odrasla u Pitomači. Najveći sam dio svojeg djetinjstva tamo provela iako smo se dosta selili. Pitomača je i dalje mjesto koje mogu nazvati svojim domom, iako danas živim u Zagrebu. U Pitomači sam pohađala Osnovnu školu Petra Preradovića i u tom su periodu počeli moji prvi koraci u rukometu. Nakon osnovne škole nastavljam srednju školu u Virovitici. Prirodno je bilo, barem u to vrijeme, za učenike koji planiraju upisati fakultet ići u gimnaziju. Danas to nije toliko nužno. Gimnazija je bila moj prvi i jedini odabir, tu nije bilo dvojbe. Putovala sam svaki dan vlakom do Virovitice, nastavila sam se baviti rukometom što je ponekad iziskivalo putovati u Viroviticu i dva puta dnevno, što bi znalo biti zahtjevno i iscrpljujuće, ali sve se stizalo.
Život je ipak rekao ekonomija, a ne pravo
Sve do trećeg razreda srednje škole moj je odabir fakulteta bio pravo i željela sam postati odvjetnica. S obzirom da moja majka ima knjigovodstveni servis, u želji da nešto radim tijekom praznika, pomagala sam joj sa slaganjem papira. Mogu reći da od kada sam primila te papire prvi put u ruke, moja je želja za pravom iščeznula i otišla u zaborav. Tako sam odlučila da je moj odabir ipak ekonomija i ništa osim ekonomije, te sam već tada znala da ću upisati smjer računovodstvo i revizija. Nešto što sam, mogu reći u zadnji tren, saznala je da se osim u Zagrebu Preddiplomski sveučilišni studij poslovne ekonomije izvodi i u Koprivnici, a s obzirom da je moj otac radio i danas radi u Koprivnici, odlučila sam studirati u Koprivnici. Tako su moje prve četiri godine prošle u predivnom okruženju u Koprivnici. Međutim, diplomski se studij izvodio samo u Zagrebu pa sam tamo nastavila svoj studij i do dan danas sam tu, u Zagrebu.
Studentski dani provedeni u knjigovodstvu i u prekrasnom društvu kolega studenata
Svaki slobodan trenutak vikendom provodila sam radeći s majkom u knjigovodstvenom servisu, kroz jednostavnije i složenije poslove mogla sam vidjeti i doživjeti jednu cjelinu rada knjigovodstvenih servisa. I svakim se danom sve više i više zaljubljivala u taj posao. Osim toga, mogu naglasiti kako sam u Koprivnici imala prekrasno društvo, ljudi su tamo jako topli i srdačni. Imali smo ekipu s kojom smo se družili i prije i nakon predavanja, izlazili van i sve što krasi taj studentski život. Jedino mi je žao što u Koprivnici nisam imala prilike uključiti se u studentske udruge. Međutim, i danas bih izabrala isto. Dolaskom u Zagreb, s nekoliko sam kolegica nastavila obrazovanje na smjeru Računovodstvo i revizija i uz sve promjene koje dolaze kod promjene okoline, prilagodile smo se i još dodatno proširile društvo.
Pitanje svakog studenta “Što nakon fakulteta?”; odluka za doktorat i rad na fakultetu
Kao student sam radila u Deloitte-u, gdje sam ostala zaposlena godinu dana u poreznom odjelu. Tada je objavljen natječaj za novoga asistenta na Katedri za računovodstvo, koji nisam mogla propustiti. Oduvijek sam htjela biti u području edukacije s time da sam mislila kako je za mene posao profesora u srednjoj školi. Mislila sam kako je biti profesor na fakultetu bilo “rezervirano” za posebne i odabrane ljude, daleko od mog profila, ali sam se prevarila. Pružila se prilika i prijavila sam se. Bilo nas je jako puno na razgovoru za posao što me malo obeshrabrilo, ali nekako su ipak sretne zvijezde bile na mojoj strani. Dobila sam priliku raditi na fakultetu i na tome sam izrazito zahvalna. I tako je krenuo moj put od asistenta i upisa doktorata. Iako sam ponekad u životu iz straha sumnjala u svoje sposobnosti odnosno uvijek sam mislila da mogu i da sam mogla bolje, nekako se uvijek sve posložilo. Treba biti hrabar i odvažan. I u ovom periodu formalnog obrazovanja na doktorskom studiju stječem nove divne kolege, nova iskustva i znanja. Doktorski studij nije jednostavan, zapravo je velika žrtva. Radite novi posao i uz to studirate na najvišoj razini. Nemate puno slobodnog vremena i morate ga jako dobro organizirati kako biste održali kontakt s prijateljima. Međutim, kada obranite svoj doktorski rad koji ste pisali više od godinu ili dvije i kada primite diplomu u svoje ruke, jednostavno sve zaboravite i sjećate se samo onih lijepih trenutaka.
Kada govorimo o mom nastavnom radu, sudjelujem u izvođenju seminarske nastave iz brojnih kolegija. Ako sve bude u redu i po planu dogodine ću izvoditi seminarsku nastavu iz ukupno devet kolegija. Izdvojiti jedan od njih kao najdraži teško je jer vas za svaki kolegij veže jedna posebna veza – svaki je od njih specifičan i različit od drugih. Svaki kolegij izvodim s posebnom strašću i za svaki se drugačije pripremam.
Kolega ili prijatelj, sada je to isto
Imam sreće da radim s divnim ljudima. Katedra za računovodstvo je, mogu reći, jedna povezana i složna katedra s jako puno mladih što je zaista daje jednu lijepu sliku, a podrška naših profesora neizmjerno je važna na našem putu. Na svakodnevnoj razini se čujemo, razgovaramo, komentiramo, naravno i privatno jer kada već toliko vremena provodimo zajedno to prijeđe na privatnu prijateljsku razinu. Jako sam sretna što mogu reći da radim posao s ljudima koje zaista cijenim, volim i koji osim što su kolege su i divni prijatelji. Sretna sam što imam profesore i mentore od kojih mogu jako puno naučiti. Nije dobro biti u sobi gdje mislite da ste najpametniji, to znači da ste u pogrešnoj sobi, a ja smatram da nikada nisam u pogrešnoj sobi. Jedna lijepa stvar ovog posla je što imate prilike surađivati i s drugim katedrama te i od drugih profesora iz godine u godinu učite nove stvari. Na kraju krajeva, i studenti su ti koji oplemenjuju naš rad i čine ga posebnim.
Nikada ne reci nikada
Nekoliko sam puta u životu rekla za neke stvari da neću nikada pa mi se to dogodilo. Nije bilo ništa loše, dapače. Zato sada ne mogu reći da ovaj posao neću nikada promijeniti, međutim, trenutno ga zaista ne mislim mijenjati jer to je moj poziv. Nikada ne kažem da idem na posao, raditi, nego da idem na faks. Ne znači to da ne radimo, radimo, puno radimo, ne biste vjerovali što sve radimo osim nastave. Volim svoj posao, volim studente, kolege, obožavam računovodstvo i trenutno se ne vidim na nekom drugom radnom mjestu.
Uz balans rada sa studentima i kolegama, projekti imaju svoje posebno mjesto
Uz rad sa studentima i motivacije da daju najbolje od sebe, uz znanstveni rad s kolegama, jedna meni jako draga stvar definitivno je rad na projektima. Projekti su dio koji me odvuče od nastave, često i od računovodstva i baci me u neke nove vode gdje treba isplivati. Osoba sam koja voli izazove. Imala sam sreće da me sadašnja dekanica, profesorica Sever Mališ, prije gotovo pet godina pitala bih li se htjela pridružiti projektnom timu koji se tada gradio. Taj poziv sam prihvatila bez puno razmišljanja i sada sam zahvalna jer mi je to pružilo puno mogućnosti da se razvijem i kao nastavnik, i kao znanstvenik, ali i kao osoba budući da sam proširila svoje vidike. Sve sfere rada na fakultetu su mi jako bitne i posebno drage, od rada sa studentima, kolegama, do rada na projektima. Svaki ima svoje prednosti i ljepote. Mogu reći da zadovoljno žongliram između svega jer bez bilo kojeg dijela to ne bi bilo to.
Rad u vrtu nova je oaza mira
U slobodno vrijeme kojeg nema puno, volim se opustiti, pogledati dobar film, peći kolače, iako ih ne pečem prečesto, te obožavam saditi cvijeće. Vikend volim započeti tako da nakon ustajanja doručkujem, popijem kavu, izađem van i odmah počnem kopati, saditi, presađivati, sve kako ne bih došla u napast odmah sjesti za računalo jer ako se to dogodi tako bude do večeri – toliko volim posao koji radim. Maksimalno nastojim iskoristiti to vrijeme vani da ne sjedim unutra već provedem vrijeme na otvorenom. Također, volim skijati iako za to ne mogu izdvojiti više dana nego samo pokoji vikend, ali bih voljela da imam više prilika i vremena za skijanje. Uvijek se nadam da će doći vrijeme kada će se obveze pomalo smanjivati, iako često sami dolazimo u situaciju da dodatno tražimo obveze gdje one i nisu nužne jer nas to zaista ispunjava. No, na kraju, uz te male hobije i obitelj zaokružimo sve to u jednu lijepu cjelinu.
Studenti uživajte i pustite mobitele!
Studentima bih savjetovala da samo uživaju u trenutku. Uživajte u ovom periodu u kojem jeste, znam da imate ispite i druge obveza koje vas more, ali uživajte jer će kasnije doći još veće brige koje će vas još više moriti. Još bih nešto poručila studentima prema iskustvu s ovom generacijom; pustite mobitele, budite u trenutku u kojem se nalazite. Videa na društvenim mrežama bit će i navečer i kada ste sami, ali kada ste u društvu, uživajte s prijateljima i kolegama jer će to vrijeme brzo proći. Svi smo sada previše vezani za mobitele što nikako nije dobro. U zadnje vrijeme vikendima ostavljam mobitel po strani i zaista mogu reći da se tako najljepše odmorim i uživam sa svojima. Pokušajte i vi primijeniti ovakvu metodu i uživajte u trenutku!