Framing

 

Framing jest dio case-a u kojem pokušavamo dati okvir, tj. “frame” tezi koju debatiramo. U prijevodu to znači da kontekstualiziramo tezu i pokušavamo stvoriti percepciju s kojom će sudac i debatanti gledati na određenu pojavu, događaj, organizaciju ili fenomen.

Iako u interpretaciji stvarnosti i opisivanju okruženja treba težiti objektivnim i općeprihvacenim stavovima, framing je u svojoj biti nužno subjektivan i podliježe želji da se kontekst prikaže tako da što bolje stvara temelje za argumentaciju s neke strane teze.

Zbog svoje kompleksnosti i važnosti unutar debate, framing se vrlo često isprepliće s argumentima, pobijanjem i osnaživanjem vlastitih argumenata nakon što su dijelom pobijeni od suprotne strane. Međutim, takve situacije u najvećem broju slučajeva valja izbjegavati jer se odaje dojam da su argumenti ili napadi ovisni o framingu i kao takvi ne mogu samostalno stajati. Zato je barem izvedbeno u govoru preporučljivo odvojiti framing od ostalih dijelova govora, čak i u situaciji kada su međuovisni zbog bolje percepcije – ako padne framing mozda neće argumenti (iako je tada u većini debata koje su bazirane na velikoj potrebni za framingom kasno).

Primjeri:
Ovaj dom bi uveo obvezan vojni rok.

Vlada
– frejma vojni rok kao pripremu za neočekivane situacije
– karakterizira vojni rok kao mjeru koja služi kao odvraćanje od agresije drugih drzava i neutralnu na dizanje tenzija
– poentira na visokom stupnju rizika u svijetu trenutno (npr. aktivnija uloga Rusije u vanjskoj politici i naoružavanje i zašto to izaziva tenzije)
Opozicija
– frejma vojni rok kao guljenje krumpira
– karakterizira vojni rok kao korak prema militarizaciji i provokaciju drugih država
– iznosi opis suvremenog asimentričnog rata gdje brojnost ne donosi prevagu u sukobima.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *