Izv. prof. dr. sc. Martina Solenički
“Hodajte hrabro kroz život!”
Izv. prof. dr. sc. Martina Solenički izvanredna je profesorica na Katedri za financije na Ekonomskom fakultetu. Sudjeluje u izvođenju predavanja i seminarske nastave na kolegijima “Monetarna politika”, „Međunarodni financijski menadžment“ te „Investicijsko bankarstvo“. Mentorica je na brojnim seminarskim, završnim i diplomskim radovima. Do sada je objavila samostalno ili u koautorstvu više znanstvenih i stručnih radova.
Odabir grada studiranja i samog studija
Prvo, znala sam da dolazim u Zagreb, ali nije tako bilo od početka. Još do srednje škole nisam htjela u Zagreb, ali sam znala da ću jednom otići tamo i da zbog toga neću biti sretna. Jer tada više nisi sa svojom obitelji, odlaziš daleko od doma, jedne sigurne luke.
U tom razdoblju bavila sam se ritmikom i završila sam i osnovnu školu za klasični balet. Bilo je rekreativno, nikad se nisam ozbiljno htjela time baviti. I onda smo u drugom razredu srednje škole došli na natjecanje iz suvremenog plesa u Zagreb te smo mi kao „klinke“ iz Zadra, koje su navijale za košarkaški klub Zadar, htjele vidjeti zgradu Cibone. Htjele smo se popeti, ali nas je zaustavio domar i objasnio da je to poslovna zgrada i da nemamo tamo što vidjeti. Međutim, na kraju je popustio i poveo nas na vrh zgrade. Kada sam vidjela taj grad, taj pogled sa zadnjeg kata Cibone na Zagreb, moram priznati da sam se tada zaljubila, nije mi više bilo teško i odlučila sam da dolazim u Zagreb.
Za studij sam se odlučila eliminacijom predmeta za prijemni ispit. Informatika, matematika i hrvatski bili su moji prioriteti, a to su bili predmeti na prijemnom za Ekonomski fakultet u Zagrebu i Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu. Kako mi je velika želja bila Zagreb, odluka je pala na Ekonomski fakultet. Već u prvom tjednu nastave znala sam da je to to i da sam dobro izabrala.
Studentske radosti i brige
Živjela sam u studentskom domu Stjepan Radić, odnosno na Savi. U početku nije bilo lako, novi grad, novo okruženje, drugačiji način života. Ali to je kratko trajalo. Čar Save je da vrlo lako upoznaš ljude i prijatelje za cijeli život. Radila sam studentske poslove da se što prije financijski osamostalim. Mogu reći da sam u svemu tome stvarno uživala. Fakultet zapravo pruža mogućnost da se družiš, izlaziš, opuštaš i da učiš, samo je bitno, kao i u životu, pronaći ravnotežu između privatnog i poslovnog, odnosno na fakultetu, između slobodnog vremena i studija. Mislim da se sve može.
I sada mogu reći da svako razdoblje nosi svoje izazove i radosti, ali da je to razdoblje u kojem je čovjek najbezbrižniji.
Rad na fakultetu
Budući da sam bila demonstrator iz matematike, kada sam vidjela da stvarno pomažem tim studentima, kada primijetiš da su stvarno shvatili i da sam ja tome doprinijela, počela sam razmišljati o tome da postanem profesorica na fakultetu.
U potrazi za poslom, budući da nije bilo raspisanih natječaja na Fakultetu, dobila sam studentski posao u reviziji u jednom poduzeću. Bilo je to zanimljivo razdoblje, ali se nisam vidjela u tom poslu u budućnosti. Iako je kratko trajalo, stekla sam puno praktičnog znanja i životnih iskustava u ta 4 mjeseca, stvarno je bio izazovan posao. Svakako bih preporučila studentima taj posao kao nekakvo polazište jer se puno toga može naučiti. Prijavila sam se na natječaj za asistenta i počela sam raditi nekoliko mjeseci nakon što sam diplomirala. Prvi ozbiljniji zadatak na novom poslu mi je bila organizacija ispita na izvanrednom ispitnom roku što mi je tada bilo zabavno. Slijedom okolnosti, ali i željom da nastavim svoj razvoj na Fakultetu, upisala sam i poslijediplomski specijalistički studij, a nakon toga i doktorski studij.
Sada uživam u predavanju triju kolegija, od kojih bih, ako moram, izdvojila kao nijansu draži, Monetarnu politiku jer je ona obvezni kolegij svim studentima pri čemu ne zanima sve studente podjednako. Često bi na anketama napisali kako im se sam kolegij u početku nije činio zanimljiv, već da sam ga ja na predavanjima učinila zanimljivim. Onda je to izazov, probuditi zainteresiranost studenata prema kolegiju koji ih možda inicijalno nije zanimao, a obvezan je svima bez obzira za koji će se smjer kasnije opredijeliti. Monetarna politika izučava novac, a novac bismo svi htjeli imati pa i priča o njemu privuče studente.
Predavanja u dvorani i online nastava
Obožavam svoj posao i nikad nisam došla s grčem na posao. Kada uđem u dvoranu, čujem to komešanje, žamor i mladenačko veselje, osjećam se ispunjeno. I uz sve probleme i brige koje život nosi, kada dođem u dvoranu i vidim studente, kao da svojom energijom i spontanošću isperu sve loše s mene.
Najteže razdoblje otkad radim na Fakultetu je definitivno vrijeme Covida-19. Vjerujem da je studentima bilo užasno teško, ali vjerujte da je bilo i nama. Činjenica da pričam s računalom, da ne vidim sva ta lica studenata, njihovo zezanje i druženje, psihički me silno umarala, dok je u dvorani upravo suprotno.
Trudila sam se uvijek biti studentima na raspolaganju. Dobra stvar koju je učinio Covid-19 je to da se recimo konzultacije mogu održati i online što je lakše i zgodnije i nama i studentima jer ne iziskuje dugotrajno putovanje do Fakulteta zbog možda kratkih konzultacija.
Odnos sa studentima
U dvorani se trudim pronaći balans između prijateljskog odnosa i autoriteta koji moram imati. Svake godine, već 15 godina, na prvom predavanju imam tremu – nova lica, trebam osjetiti kako ta grupa diše, kako će oni prihvatiti moj način rada. I kažem sama sebi: dok god imaš tremu na prvom predavanju, znači da ti je stalo. I evo, želim je imati dokle god budem profesorica.
Uvijek im kažem: neću vam moći dati odgovore na sva moguća pitanja, ali vi pitajte pa ćemo zajedno doći do rješenja; koliko budete tražili od mene, toliko vam mogu dati. Znamo pričati, otići od glavne teme, o životnim temama, ali sve ovisi kako diše grupa. Trudim se pomoći koliko mogu, ali naravno glavnina je na studentima, da se trude i uče.
ECTS koordinatorica
Najdraži dio posla mi je rad sa studentima. I zato mi je razdoblje dok sam bila ECTS koordinatorica bilo jako zabavno. Podrazumijevalo je intenzivnu komunikaciju sa studentima, ali sam tako i ja stekla puno novih informacija o studiranju i studijskim programima u inozemstvu. Cijenim taj njihov trud i želju za studentskim razmjenama. Sigurno da je teško otići u stranu zemlju, s drugim jezikom i kulturom, ali uvijek sam se trudila maksimalno ih podržavati pri tome jer je to definitivno vrijedno iskustvo za vrijeme studija. Bilo je dosta dinamično, pristup je bio individualan jer je svaki student u drugom statusu i stadiju u tome procesu. Zajedno smo slagali planove tako da im se po povratku može priznati što više ECTS-a kako bi razmjena bila korisna svakom studentu.
Najčešća prepreka su prije svega financije. Stipendije ne pokrivaju sve troškove života i jako dobro treba isplanirati razmjenu. Često smo savjetovali studentima da si uštede ili zarade prije odlaska kako bi imali dovoljno sredstava tijekom razdoblja koje će provesti na studentskoj razmjeni.
Svi koji su bili, bili su prezadovoljni, neki su odlazili više puta i maksimalno su iskoristili takve prilike. Toplo preporučam svim studentima odlazak na studentsku razmjenu jer će, sigurna sam, doživjeti nezaboravno iskustvo života i studiranja u inozemstvu.
Slatka „profesija“
Da, pečem torte i kolače, tko bi rekao. Počela sam u razdoblju Covid-19 i online nastave. Tada mi se život svodio na stan, za istim stolom radim i kasnije stavljam tanjur za jelo. U tome svemu mi je trebao bijeg i pronašla sam se u pečenju kolača, a kako u svemu volim izazov pa sam tako i u tome počela eksperimentirati tako da sada to već prelazi amatersku razinu. To mi je baš odmor za mozak od svih briga i poslova.
Poruka studentima
Uživajte u studiranju, kratko traje. Pronađite si ravnotežu, stvarno možete. Imate vremena za sve, i za kavu, prijatelje, obitelj, fakultet. Naravno, neki studenti moraju i raditi, ali uz samo malo volje može se. Zapravo je ponekad i to dobro, jer s manje slobodnog vremena lakše se organizira i učenje, maksimalno se iskoristi svaki trenutak.
Ono što uvijek kažem svojim studentima na apsolventskoj godini; sad ste mladi, sad jedva čekate početi raditi i trebate gristi, ali ne treba nikada zaboraviti privatni život jer privatni život je baza. Obitelj i prijatelji su ono što vas zapravo ispunjava. Naravno, posao također ispunjava, kao što i mene moj. I zapravo ne može jedno bez drugoga. Posebice je teško pronaći ravnotežu u suvremenom načinu života kada su zahtjevi ogromni sa svih strana, ali može se.