Pobijanje

Pobijanje je naš odgovor na tvrdnje i argumentaciju druge strane.
Argumentacija i pobijanje odvojeni su u debati, jer kod argumentacije radimo na konstruktivnom doprinosu debati, tvrdimo da je nešto točno i da zato trebamo pobijediti; dok s druge strane pobijanjem pokušavamo pokazati da je protivnička strana u krivu u tome što govori i da oni zato trebaju izgubiti ( ne i da mi nužno trebamo pobijediti).

Postoje različite razine neslaganja s protivničkim argumentom koje koristimo u različitim situacijama. Nekada je potrebno ne složiti se s cijelom idejom i temeljnim principom argumenta i pokazati da je cijela početna pozicija protivničke ekipe pogrešna.

U većem broju slučajeva ćemo se složiti s idejom, ali možemo pokazati da njihova analiza ne dovodi do željenih benefita koje prikazuju. Na kraju, možemo propitkivati njihove dokaze koji podupiru analizu i podastrijeti dokaze koji pokazuju suprotno, pokazati da je njihov primjer izolirani slučaj i slično.

Naravno, protivnička strana će braniti svoje primjere i postoji mogućnost da se uvučemo raspravu oko primjera, a ne merituma argumenata pa je time kad god je moguće bolje pobijati kompleksnije dijelove protivničkih argumenata (analizu i ideje).

U nastavku analiziramo nekoliko općih strategija i načina na koji možemo prepoznati mane u protivničkoj argumentaciji i efikasno ih iskoristiti u našu korist:
  1. Prazne tvrdnje – protivnički argumenti su zapravo tvrdnje razrađene u par rečenica koje nemaju logičku potporu, već podrazumijevaju točnost argumenta; možemo pokazati da argument ne stoji zbog naše analize koja ga ruši, ili sugerirati da nije intuitivan odnosno da se vrlo vjerojatno većina ljudi neće ponašati kako protivnička strana tvrdi
  2. Kontradikcija – događa se kad protivnička ekipa ima dva ili više argumenata koji logički ne mogu stajati jedan uz drugoga ( npr. ako u prvom argumentu tvrde da je model jako skup, a u drugom da je jako jeftin). Najvažnije je jasno istaknuti kontradikciju i pokazati zašto tvrdnje ne mogu biti kompatibilne. Uz to treba pokazati koja je tvrdnja od sukobljenih vjerojatnija i kasnije adekvatno odgovoriti na njihove pokušaje da se izvuku (vjerojatno će potpuno odustati od nekog dijela case-a, pa to treba spomenuti)
  3. Post hoc ergo propter hoc (kauzalnost) – zato što događaj A dolazi prije događaja B, često se znaju događati argumenti koji podrazumijevaju da A uzrokuje B, bez dodatnog objašnjenja. Ovdje se radi o poistovjećivanju vremenskog odnosa događaja i pojava s logičkim, odnosno kauzalnim što nisu iste stvari i treba analize da se drugo dokaže, dok je prvo intuitivno pod pretpostavkom linearnosti vremena.
  4. Ad hominem, ad populum – diskreditiranje nečijeg stava, tj. argumentacije na temelju osobne razine; odnosno argumentacija koja se temelji na dokazivanju široke/uske potpore javnosti jesu dobri temelji za pobijanje. Radi se o nelogičnim dokazivanjima tvrdnje i u debate su kao takvi irelevantni i dobra prilika za pobijanje.
  5. Pogrešna dihotomija – nastaje kada protivnička ekipa predstavlja debatu ili određene dijelove debate kao izbor između opcije A i opcije B, kada zapravo u stvarnosti postaju različite mogućnosti kako se nešto može dogoditi i kako možemo djelovati i time stvaraju pogrešnu percepciju izbora između dvije opcije.
  6. Strašilo (Straw Man) – za razumijevanje je korisno shvatiti genezu imena – straw man dolazi od ideje da se na poljima pravi ljudi zamjenjuju strašilima koja tjeraju ptice i slično, a da se u debati analogno argument zamjenjuje njegovom krivom interpretacijom ili se generalizira koristeći neki radikalni primjer. Dakle cijela poanta je da protivnička ekipa pogrešno karakterizira, interpretira i prezentira argumentaciju vaše ekipe i na temelju toga pokušava srušiti argumente. U tom slučaju radi se o straw manu i treba ga raskrinkati.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *