Prof. dr. sc. Mario Spremić
Prof. dr. sc. Mario Spremić, rodom je iz Dubrovnika, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Svoj akademski put započinje na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu u Matematičkom odjelu, a završava na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu gdje je magistrirao na studiju Informatičkog menadžmenta te zatim doktorirao. Sredinom 1990-ih, uz polaganje ispita na EFZG-u, istovremeno je uspješno gradio poslovnu karijeru u najvećoj korporaciji Hrvatske, Agrokoru. Konstantna ga je želja za produbljivanjem znanja i potreba za prenošenjem istog vezala za Ekonomski fakultet na kojem više od 20 godina uspješno spaja tehnološko i menadžersko znanje pružajući studentima uvid u stvarne poslovne scenarije različitih područja. Konzultant je i vanjski suradnik brojnih kompanija, ali i autor brojnih nagrađivanih knjiga i članka. Paleta njegovih područja znanja i interesa vrlo je šarolika – od kibernetičke sigurnosti i revizije informacijskih sustava pa sve do digitalne transformacije poslovanja. U svakom području koje predaje, profesor Spremić pruža izuzetno umijeće i vrijednost svojim studentima.
Put od PMF-a do EFZG-a, kako sam spojio logiku s poslovnim svijetom
Rođen sam u Dubrovniku, gdje sam odrastao i koji je i dalje moj Grad, ali sam oduvijek znao kako ću jednog dana studirati u Zagrebu. Nekada davno, završio sam Prirodoslovno-matematički fakultet na Matematičkom odjelu gdje je i započela moja ljubav prema analitičkom i logičkom razmišljanju, brojevima te programiranju i informatici. Završio sam smjer koji se zvao Matematička informatika i statistika, a on me prvenstveno naučio logičkom i kritičkom načinu razmišljanja, ali i uspješnom rješavanju svakog problema koji se ispred mene postavi. Odmah sam se po završetku PMF-a zaposlio u Agrokoru, kao IT sistemski analitičar, točnije u IT odjelu kompanije Ledo d.d. Jedan od prvih zadataka, mene kao mladom programeru, bio je programirati salda-konti aplikaciju, gdje sam naišao na jedan od ključnih poslovnih izazova u svojoj karijeri koji mi je ukazao kako usprkos širokom znanju o programiranju u raznim programskim jezicima, vrlo malo znam o poslovnim procesima. Rezultat toga je moj upis na Ekonomski fakultet u Zagrebu, gdje sam bio prva generacija studenata na postdiplomskom studiju Informatičkog Menadžmenta. Tom me usmjerenju privukla kombinacija poslovanja i tehnologije, odnosno su meni kao inženjeru matematike ponajviše trebala znanja iz poslovnih procesa i menadžerskih funkcija. Upravo su mi ta znanja kasnije pomogla da unaprijedim svoj put od programera do izvršnih menadžerskih funkcija. Prilikom stvaranja rješenja, u mojem slučaju IT rješenja, ključno je razumijevanje poslovanja, zbog čega sam već tada znao kako ću doći studirati na Ekonomski fakultet.
Uniforma, predavanja i bezbrojne dvorane..
Studentski su dani na PMF-u bili jako zanimljivi, a društvo koje okuplja taj fakultet ima izrazito razvijene različite vrste inteligencije što ih čini interesantnima te mnogi od njih danas čine uži krug mojih prijatelja.
Studiranje je u 90-ima bilo prilično drugačije nego danas, prije svega radi ondašnjeg rata, radi kojeg ‘u sekundi’ odrastete i uozbiljite se.. Iako izazovno i, radi svih okolnosti, povremeno dosta teško, studiranje mi je bilo, izuzetno zanimljivo jer to je razdoblje u kojem obavljate sve što smatrate da trebate kako bi ste stekli što je moguće šira iskustva, a pritom se i što bolje zabaviti. Kako sam iz Dubrovnika, studiranje mi je u Zagrebu bilo dodatno uzbudljivo te mi je pružilo mnogobrojna iskustva, stekao sam brojna prijateljstva i dobro se provodio. Sjećam se, kako me pri prvom ulasku na Ekonomski fakultet impresionirala veličina zgrade jer sam do tada dane provodio na PMF-u gdje je sve skupa bilo stotinjak ljudi. U našim sam se hodnicima prvih nekoliko dana gubio jer nisam uspijevao pronaći dvorane gdje sam imao predavanja.
Transformacija iz korporativnog u akademski svijet
Prilikom upisa na EFZG, nisam uopće imao ideju kako ću jednog dana biti sveučilišni profesor pošto sam već tada aktivno radio u korporaciji i gradio svoju karijeru u tom smjeru. Radio sam menadžerske poslove, vodio sam brojne timove i upravljao s velikim investicijama što je bilo izuzetno puno posla. Rekao bih kako je prekretnica bio burnout koji sam doživio zbog rada od 17-18 sati dnevno bez slobodnih vikenda. Pred kraj sam poslijediplomskog studija na ekonomiji dobio poziv od profesora Paniana i profesora Sriće da se priključim radu fakulteta. Unutar “Leda” vodio sam velik broj inovativnih i zanimljivih projekata koje sam često predstavljao u sklopu fakultetskih obaveza te na taj način spojio ugodno s korisnim. Jedan od projekata bio je uvođenje računalne mobilne prodaje 1997. godine i uklanjanje fizičkih papira u tom dijelu poslovanja.
Vjerujem kako su profesori Panian i Srića prepoznali tu strast s kojom pristupam problemima pa su me pozvali da takve i slične projekte prezentiram na nastavi. Tako sam prvih godinu dana radio kao vanjski suradnik što mi je dobro došlo da promislim gdje ću dalje nastavit graditi karijeru, u korporaciji ili na fakultetu. Naposljetku sam odlučio napustiti korporativnu karijeru, povući se sa svih menadžerskih funkcija i ući u akademski svijet i postati profesor. Za tom odlukom nisam požalio niti u jednom trenutku. U početku je, naravno, bilo prilično izazovno, ali s vremenom sam itekako razvio svoje pedagoške i ostale profesorske vještine, slijedio svoju intuiciju i način razmišljanja i funkcioniranja. Uvijek sam slušao sve ljude koji su mi davali dobronamjerne savjete, ali i one koji su me kritizirali. Svakodnevno sam učio i radio na sebi kako bi uspio u ovome što radim. Za profesorski posao mogu istaknuti kako je najbolji i najljepši na svijetu jer pruža izvrsne mogućnosti, prije svega druženje sa svima vama mladima koje nas svakako pomladi i daje nam neku novu razinu energije. Pored toga, u ovom poslu uvijek imamo priliku učiti jer se jednostavno moramo konstantno razvijati – primarno kao ljudi, a potom kao stručnjaci i nastavnici. U svemu navedenom pronalazim veliku motivaciju i veselje da nastavim s onim što radim. S vremenom sam shvatio kako biti profesor nije moj posao, već moj poziv i volim ovo što radim. Imao sam sreću i priliku što sam radio na brojnim strateškim projektima fakulteta, a neki od njih su se odnosili na međunarodne akreditacije što je EFZG-u pružilo stjecanje mnogih međunarodnih certifikata (EFZG je triple-crown međunarodno akreditiran – AACSB, EQUIS, AMBA, a imamo i EFMD Programme akreditaciju, što nas svrstava među 1% najboljih fakulteta na svijetu). Sve me to dovelo do mnogobrojnih konferencija i sveučilišta diljem svijeta gdje sam dodatno unaprijedio svoja znanja, ali i upoznao razne stručnjake iz svakakvih područja. Svakako bih istaknuo studiranje na MIT-u u sklopu svojeg postdoktorskog obrazovanja u Bostonu (Cambridge). Razina kreativnosti, intelektualna znatiželja studenata i profesora pružila mi je dodatnu motivaciju u poslovnom, ali i osobnom razvitku. I dalje aktivno putujem kao gost predavač na nekoliko europskih sveučilišta i uvijek mi je drago ponovo sretati nove mlade ljude u drugačijem multikulturalnom okruženju te učiti od njih i njihova načina razmišljanja.
Pored toga, nastavio sam surađivati s poslovnim svijetom, radim kao konzultant brojnim domaćim i inozemnim poduzećima u području digitalne transformacije poslovanja, revizije informacijskih sustava i kibernetičke sigurnosti.
Kako kombinirati privatni i poslovni svijet?
Kombinacija privatnog i poslovnog života mi je predstavljala veliki problem. U početku sam dosta loše postavljao granicu koliko bi zapravo trebao raditi. Ali uspio sam pronaći balans i shvatio da ne moram stalno putovati i raditi sto poslova odjednom, tj. da mogu mirnije živjeti. Mogu reći kako su mi lockdown i pandemija koronavirusa u tome uvelike pomogli jer su djelomično usporili moj tempo i ukazali kako mi to zapravo i odgovara. Ustvari je priča cijele moje karijere da stalno radim barem 5, 6 odvojenih poslova istovremeno ponajviše kako bi studentima pružio aktualna znanja i spoznaje, ali i meni dobro dođe kako bi “ostao u formi” te pritom nešto novo naučio. Prije nekih 15 do 20 godina formalno je obrazovanje bilo daleko najvažnije, te je i danas itekako bitno, ali cjeloživotno obrazovanje je nešto što presuđuje i omogućuje ljudima da ispune svoje poslovne, privatne i sve ostale željene ciljeve. Danas na razne načine stječemo znanja, vještine i kompetencije koje nas čine boljim ljudima, bilo to kroz formalno ili neformalno obrazovanje.
Uz kritičko razmišljanje na praktičnim primjerima do vizije budućnosti
Kada se govori o obrazovanju na EFZG-u, a primarno na smjeru Menadžerske Informatike, kolege i ja radije objasnimo osnovne detalje pojedinog pojma i predstavimo nekoliko praktičnih primjera, a onda dovedemo stručnjake iz prakse kako bi studenti iz prve ruke dobili stvarne poslovne procese i scenarije. Kombinacijom navedenog pružamo maksimalnu moguću vrijednost svima koji pohađaju naše kolegije. Smatram kako smo mi profesori ključni u prenošenju znanja koje će vam koristiti u određenom trenutku, ako ne i većem dijelu života. Ako ste upisali fakultet, zasigurno imate namjeru i završiti ga jer ipak odlučili ste ovdje provesti barem 5 godina vašeg života, što je izvrsna odluka, stoga pratite nastavu, slušajte svoje profesore i učite redovito. Mi vas na fakultetu učimo kako da budete bolji u onom što planirate raditi u svojoj budućnosti. Kako bi uspješno položili moje ispite, studentima je potrebno isključivo kritičko razmišljanje, što znači sposobnost sagledavanja pojedinih tema na praktičnim primjerima i uočavanje detalja iz svakodnevnog života. Mene, kao profesora, najviše zanima u kojoj mjeri studenti mogu primijeniti ono što ih ja učim. Cilj mi je da svaki moj student naprednije kritičko i logičko razmišlja nego za vrijeme studiranja, koje će uspješno primijeniti pri rješavanju problema s kojima će se susresti u poslu i životu. Uvijek pokušavam davati povode studentima za razmišljanje različitim primjerima iz prakse i pitanjima te tražim njihovo povratno mišljenje. Volim da je za vrijeme mojih predavanja opuštena atmosfera i da se svi ugodno osjećaju. Također, često volim citirati pojedine znanstvenike na svojim predavanjima, posebice iz digitalne ekonomije, pa tako svojim studentima često dajem na znanje kako u današnjem digitalnom dobu nepismena tj. nefunkcionalna osoba nije nužno ona koja ne zna čitati i pisati, već ona koja nema motivaciju i sklonost za učenjem. Stoga nemojte nikada izgubiti disciplinu i motivaciju za otkrivanjem novih stvari i učenjem jer to mi se čini kao primarna vještina koju svatko treba imati. Isto tako ne treba robovati nečemu što ste naučili kao nekoj dogmi, već imati otvorena vrata za nova iskustva, preispitivanje i kritičko razmišljanje što nas ustvari vodi prema naprijed.
Po(r)uka studentima..
Svakako bi svim studentima poručio da se što više zabavljaju, druže sa sebi dragim ljudima, izlaze van i smiju se, pritom obogaćujući svoj život i šireći svoje vidike i interese u obliku putovanja, posjeta galerijama, izložbama, koncertima, konferencijama, sportu, čitanju knjiga ili nekoj drugoj aktivnosti koju vole. U studentskim danima je najbitnije steći određenu dozu discipline koja će nas pratiti kroz ostatak života jer tako cijenimo sebe, razvijamo svoje kompetencije i uspješno izvršavamo studentske obveze. Također, prihvatite svaku priliku koja vam se pruži. Fakultet nudi odlične mogućnosti za ostvarivanje praktičnih iskustava. Nemojte zaboraviti otići na praksu u neki startup i vidjeti kako je ondje raditi, nakon toga napravite praksu u velikoj korporaciji. Treću, u nekoj manjoj agenciji i primijetite koji vam način poslovanja najviše odgovora. Nikako nemojte zaboraviti i propustiti otići na što je više moguće Erasmus ili drugih međunarodnih razmjena. Ako vam se svidi, iskoristite priliku i upotpunite praktično iskustvo u nekom europskom poduzeću. Izađite iz zone komfora, zadajte sebi neke izazove koji će vam oplemeniti život, koji će vam pružiti nezaboravno iskustvo i pružiti brojne vještine kao što su samopouzdanje, disciplina i tako dalje. Sami sebi određujete granice, ali se nikada nemojte podcjenjivati prilikom određivanja istih. Dobro se provodite za vrijeme studija, zabavljajte se i nemojte kampanjski učiti za ispite.
Misao za kraj…
Kako se digitalna tehnologija neprestano razvija, tako se i mi kao pojedinci trebamo razvijati. Trebamo se stalno truditi, nikad ne odustajati, uvijek pokušavati biti dobri, ali ne samo u poslu već i prema ljudima koji nas okružuju. Osmijeh i dobro raspoloženje nas ne košta ništa, a može biti itekako zarazno i na druge prenijeti određenu dozu optimizma. Pokušajte sve navedeno jer život je stvarno prekratak da se zamaramo nepotrebnim detaljima i da se nerviramo oko stvari na koje nemamo utjecaj. Budite opušteni i veseli, vodite brigu o sebi, a najbitnije, cijenite sebe i ljude oko vas. To su glavne značajke koje čine pojedince velikima!