dr. sc. Andrija Sabol
„Kada nešto radite, radite to 100%, jer u protivnom, ništa od toga.“
Dr. sc. Andrija Sabol član je Katedre za ekonomiku poduzeća na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Već na prvoj godini Fakulteta postao je demonstrator na spomenutoj Katedri, a tijekom studija dobio je 5 Dekanovih nagrada i bio u finalu Top 100 studenata (Nacional). Studentsko obrazovanje završio je kao četvrti u generaciji. Danas uživa u filmovima, serijama i kuhanju, a bavi se i trčanjem.
Odabir fakulteta i smjera
Poslijedoktorand Andrija Sabol podijelio je s nama razloge odabira Ekonomskog fakulteta u Zagrebu te dodao koji su još Fakulteti bili mogući izbor.
Išao sam na prijemni za povijest umjetnosti i francuski jezik na Filozofskom fakultetu, prijemni za politologiju te za Ekonomski fakultet u Zagrebu i u Rijeci, stoga je Ekonomski fakultet odmah u startu bio prioritet, a od Filozofskog sam odustao razmišljajući o budućnosti i o tome kako ću se moći ostvariti u životu i što ću moći stvoriti. Na Fakultetu političkih znanosti bila mi je, čak, ponuđena državna stipendija jer sam bio deseti na prijemonom, ali sam odbio i izabrao ekonomiju. Zbog većih mogućnosti i kasnijeg zaposlenja, nekako sam očekivao da će ekonomija u startu biti šira u odnosu na druge fakultete.
U srednjoj školi, dr. sc. Andrija Sabol bavio se i dramskom umjetnošću, ali je ipak odustao od upisa Akademije dramske umjetnosti pa nam je otkrio žali li radi te odluke.
U srednjoj sam dva puta bio na državnom natjecanju Lidrano s predstavom koju sam napisao sa svoja dva prijatelja te smo za svoj rad uvijek dobivali same pohvale. Upravo se zbog toga javila želja za Akademijom dramske umjetnosti, no iako sam imao sve spremno za prijemni (monolog i recitaciju), na kraju nisam otišao na njega te mi nije žao zbog toga jer vidim koliko se umjetnici danas u Hrvatskoj muče, bilo to u dramskoj ili likovnoj umjetnosti. Danas se i dalje dotičem filma kojeg volim, kao što volim i kazalište i umjetnost.
Otkrio nam je što su o njegovom odabiru Fakulteta mislile srednjoškolske profesorice.
Zanimljivost iz moje današnje pozicije je ta što su meni moje profesorice u srednjoj školi rekle da mi je odabir Ekonomskog fakulteta najveća pogreška u životu, ali ‘I proved them wrong’. Danas, kada se sretnemo, zezaju me i zovu ‘profesore’.
Studiranje i osvojene nagrade
Poslijedoktorand Sabol otkrio nam je izazove s kojima se susretao tijekom studiranja, prednosti i nedostatke, kao i svoje iskustvo s profesorima.
Najviše su mi muka zadavali predmeti na smjeru Analiza i poslovno planiranje. Na predmetima navedenog smjera trebalo je povezivati znanje iz različitih kolegija i to znanje uposliti u čin novog znanja. U tom smislu, kolegiji Poslovne financije, Strategijsko planiranje i Poslovna analiza su oni koji su mi zadavali najviše muka, ali su mi ujedno bili i najdraži. Na tim kolegijima smo se najviše morali potruditi da bi u konačnici shvatili gradivo. Kada smo došli na smjer, stariji studenti su nam znali reći da će nam nakon polaganja analize kod profesora Tintora ili strategije kod profesorice Fučkan sve biti jasno ili nam ništa neće biti jasno. I to je stvarno bilo tako. Prednost je što je nas u to vrijeme na smjeru bilo oko trideset pa smo se znali zajedno naći i svađati prije kolokvija tko je u krivu, a tko u pravu i tako učiti.
O njegovoj uspješnosti za vrijeme studiranja, zalaganju i trudu, najviše govore osvojene nagrade.
Dobio sam pet Dekanovih nagrada, od čega su tri bile za uspjeh. Nekad smo mi s visokim prosjekom dobivali nagrade za prosjek na kraju godine, ali čini mi se da su tada bili stroži kriteriji za dobivanje ocjene. Prosjek od 5.0 imala je možda jedna osoba na faksu, a nas koji smo imali oko 4.9, bilo je otprilike pet. Jednu sam dobio za izradu brošure Grada Zagreba za mlade gdje sam s kolegama napravio brošuru koja se otvara, odnosno rasklapa s kartama grada, sadržavala je CD-ove i informacije o životu i o Gradu Zagrebu. Zadnju sam dobio za seminarski rad.
Također, s kolegama sam organizirao međunarodnu konferenciju. Na naš su Fakultet došli sudionici iz 13 zemalja svijeta. Organizacija je krenula doslovno ni iz čega, zajedno smo složili program, doveli govornike te stekli odlično iskustvo.
Dr. sc. Andrija Sabol je nekoliko godina bio član Eksperimentalne grupe dodatnog obrazovanja (Alfa grupa) te nam je ispričao nešto više o tome.
Famozna Alfa grupa, iako je bila jako zanimljiva, u međuvremenu je ipak ukinuta. Kriterij po kojem su nas odabirali bio je prosjek. Mislim da smo jako puno dobili iz ovog eksperimenta. Bilo nas je oko trideset izabranih, imali smo svoju dvoranu i profesor nam je dolazio kao nekad u osnovnoj školi. Nismo imali neki povlašteni pristup već upravo suprotno, od nas se u nekim situacijama tražilo puno više, pogotovo kad su bile u pitanju neke dodatne stvari tijekom semestra, a ne samo ispiti i polaganje kolegija. Osobno mislim da je to bio dobar eksperiment, ali danas bi, u ovim uvjetima u kojima imamo puno studenata s dobrim prosjekom (i to nije kritika, to je jednostavno činjenica vremena), bilo teško odabrati studente samo po prosjeku.
Učenje, motivacija i organizacija
Poslijedoktorand Sabol nam je otkrio što ga je motiviralo pri učenju, svoju svakodnevnu rutinu te način na koji je koncipirao vlastito učenje.
Jedna stara kineska poslovica kaže da je mudar čovjek onaj koji i čita i misli, a ne onaj koji samo čita ili samo misli. Znači, za učenje je potrebno i čitati i misliti. To je u mene usadila moja mentorica profesorica Fučkan čije predmete sada nastavljam na Fakultetu. Treba učiti s razumijevanjem, što god to značilo, jer za svakoga od nas je to različito. Ne sjećam se da sam ikada učio napamet, čak i za neke kolegije gdje je po nekoj formi to bilo potrebno (npr. podjele i slično), ja sam pokušavao naći neki smisao ili nešto što će mi olakšati to učenje. Više sam volio učiti noću. Preko dana sam išao na predavanja i konzultacije, a učio noću od 23 sata pa do 4-5 ujutro, zbog mira i tišine. U to doba nije bilo ništa na televiziji, a Netflix nismo imali pa nisam imao što drugo raditi noću osim učiti. Danas studenti ne idu dovoljno na konzultacije i meni je to nepojmljivo. Ja sam uvijek išao na sve moguće konzultacije, ne jer sam se išao ulizivati, već sam uvijek imao neko pitanje, uvijek je bilo nešto što me dodatno zanimalo ili nešto što mi nije bilo u potpunosti jasno. Tjedno sam išao na jednu ili dvije konzltacije jer sam htio to iskoristiti maksimalno.
Put do profesorske karijere
Osim iskustva sa samim studijem, poslijedoktorand Sabol nam je ukratko predstavio i svoj put ka profesionalnoj karijeri.
Na prvoj godini faksa, u ljetnom semestru, imali smo predmet Mikroekonomija koju nam je predavala profesorica Fučkan, a koja je u to vrijeme, na početku semestra, prva tri tjedna bila na studijskom predavanju u Indiji. Zato te prve tjedne nismo imali predavanja, ali nam je bilo rečeno da imamo prvih sto stranica knjige i da ih čitamo pa će ubrzanim tempom to sve biti nadoknađeno. Kad se vratila, otišao sam na konzultacije da pitam neke stvari koje su me zanimale u tih prvih sto strana te je ona na tim konzultacijama odlučila da ću joj biti demonstrator. I to je to, ja sam postao neformalni demonstrator već taj semestar i nakon te godine sam bio demonstrator do kraja faksa. Ona me je, zajedno s mojim sadašnjim mentorom profesorom Orsagom, odgojila i nekako je već tada bilo jasno da se od mene očekuje da nakon fakulteta tamo i ostanem. Kad sam diplomirao, zaposlio sam se u Regionalnoj, razvojnoj agenciji u Čakovcu dok nije izašao natječaj na Fakultetu. Na Fakultetu radim punih 11 godina, a prvi radni dan bio mi je na Valentinovo.
Današnji izazovi i rad sa studentima
Poslijedoktorand Sabol nam je ispričao kako se snašao u roditeljskoj ulozi, izazove s kojima se susretao, kao i vlastiti pristup nastavi te očekivanja od studenata. Također, naglasio nam je koliko su mu studenti bitni.
Danas je, s malim djetetom od pet mjeseci, uskladiti poslovni život s privatnim u najmanju ruku zanimljivo i teško, ali prekrasno. Moram priznati da mi je jedan dio online predavanja malo olakšao situaciju jer mogu pomoći ženi i biti uz dijete. Mogao bih reći da je to danas jedan vrtlog emocija.
Nikad se nisam, a mislim da ni neću, smatrao nekim znanstvenikom. Na svijetu postoji niz vrhunskih znanstvenika i profesora koji rade na najvećim i najboljim sveučilištima te imaju organizacijske i financijske mogućnosti raditi vrhunska istraživanja. Smatram da je jedan od izazova, s kojim se susrećem taj što mi je teško provoditi kvalitetna istraživanja, s obzirom na sve ono što se u mojem području, a to je strategija, financije i održiv razvoj, može. Teško je raditi kvalitetna istraživanja koja bi se objavljivala u vrhunskim časopisima, a da to već, možda, nitko nije napravio ili ih raditi znajući da će netko to bolje od mene napraviti s obzirom na sve druge mogućnosti koje ima.
Upravo zato pokušavam svake godine inovirati i modificirati svoja predavanja novim primjerima te novim teorijskim postavkama i slično, uvijek su mi studenti na prvom mjestu. Studenti će mi uvijek biti prije nekog znanstvenog rada ili odlaska na konferenciju, zato sam u zadnjim godinama imao i po 40 diplomskih radova godišnje, ne računajući seminarske i druge radove. Dajem se studentima jer smatram da je moja primarna odgovornost odgojiti kvalitetne i mlade ljude te ih najbolje pripremiti za tržište rada. S druge strane, to ne znači nužno da od njih tražim da sve metode, modele, alate i instrumente koje učimo uče napamet, upravo suprotno, mislim da je najvažnije da mi njih učimo misliti, jer ako se razvijaju kao bića koja promišljaju, moći će se vrlo brzo, jednostavno i kvalitetno snaći u nekoj poslovnoj i životnoj situaciji. Uostalom, zašto bi nešto učili napamet ako znaju i imaju na raspolaganju danas sve knjige i autore gdje se uvijek mogu nečemu okrenuti. Naučiti metodu ili koristiti neki model je puno jednostavnije nego što je naučiti misliti. Zato u području konzaltinga ima puno ljudi koji su završili druge fakultete, gdje su ih naučili koristiti analitički, sveukupni pristup povezivanja stvari, za razliku od nas. Mi smo se na ekonomiji previše specijalizirali i to je nešto što u današnjim uvjetima poslovanja, u konačnici, odmaže na tržištu rada.
Opisao nam je i kakvu atmosferu nastoji postići u dvoranama.
Uvijek mi je bilo ugodno biti u dvorani, nikad nemam tremu, osim možda na prvom, uvodnom predavanju kada tek upoznajem ljude, jer je tu prvi dojam jako važan. Ali inače, baš uživam biti u dvorani, to je valjda ostalo od tog mog dramskog izričaja gdje nikad nisam imao tremu stati pred ljude i odglumiti nešto. Zapravo se mi uvijek smijemo u dvorani, moja atmosfera u dvorani nije da sam ja neki„važan profesor“, već želim jednu ležernu atmosferu, želim da ljudi budu slobodni izraziti svoje mišljenje, da budu slobodni ne složiti se sa mnom i da budu slobodni ispraviti me u nečemu ako je to potrebno. Sto studenata pametnije je od mene jednoga, zato ja često znam reći da nešto ne znam kako bi studenti shvatili da ja nisam hodajuća enciklopedija ili Wikipedia, već da puno stvari, u principu, ne znam, ali da znam ono što predajem, puno više od njih. Stoga, želim da imamo neki uzajamni odnos poštovanja te da oni uče od mene,ali i ja od njih.
Savjeti za studente
Na samom kraju, pitali smo poslijedoktoranda Sabola za savjete koje bi dao studentima.
Mi dok smo studirali, studirali smo, a kad smo i radili sa strane, prioritet je bio fakultet. Savjetovao bih studentima da budu skromniji u svojim, neću reći zahtjevima, ali u obrazovanju koje stječu. Čini mi se da se proteklih godina puno toga promijenilo, ne nužno na gore, već su se jednostavno promijenile generacije, ljudi, interesi i prioriteti, ali fakultet bi uvijek trebao biti na prvom mjestu. Na prvom satu Osnova ekonomije profesorica Dragičević rekla nam je cilj predavanja i seminara kako bi se studentima dao pregled, okvir i ono najvažnije o kolegiju, a onda je na studentima da uče i griju stolicu, jer je upravo to studiranje. Taj savjet držao me kroz cijeli fakultet. Ako hoću nešto dodatno i ako se hoću na pravi način baviti kolegijem, onda moram sam dodatno čitati, raditi, učiti, itd.
Smatram da studenti trebaju naći načine za aktivno sudjelovanje u raspravi kako bi bili slobodni izraziti vlastito mišljenje. Također, kao što sam već rekao, potrebno je ići na konzultacije i pitati sve što ih zanima.
Za organizaciju savjetujem mir i tišinu. Ne treba sjediti pet sati za knjigom samo da imamo osjećaj da smo nešto napravili, bolje je sjediti dva sata produktivno i onda tri sata gledati film. Kada nešto radite, radite to 100%, jer u protivnom, ništa od toga. To je moj savjet. Smisao studiranja nije dobiti ocjenu, već nešto naučiti, to je svrha svega.
Od ekonomistica i ekonomista, pogotovo nas na smjeru APP koji pokušavamo biti neki analitičari, planeri, stratezi, očekuje se i potrebno je da imamo multi i interdisciplinarna znanja. Iz tog razloga znam davati studentima, uz primarnu literaturu, neke knjige koje su van popularno znanstvene literature, knjige koje ih malo šire obrazuju od onoga što moraju nužno naučiti. Naš posao, kao ekonomista, vrlo je odgovoran, pogotovo u današnjim uvjetima. Jedna naša poslovna odluka može, da tako figurativno kažem, izbaciti na ulicu stotine ljudi, ako nije dovoljno i kvalitetno promišljena. Studenti moraju puno čitati i misliti, i ne čitati samo ekonomsku literaturu, ekonomiju treba oplemeniti s nečim dodatnim. Savjetujem studentima da uzmu Rat i mir od Tolstoja, tamo mogu više naučiti nego uzimajući neku novu knjigu iz bilo kojeg područja. Tolstoj je, po mom mišljenju, znao više strateški razmišljati od nekih današnjih izvrsnih menadžera.
