Margareta Sironić
Margareta Sironić studentica je četvrte godine studija Bachelor Degree in Business na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Članica je Debatnog kluba od početka studija i tajnica Kluba od jeseni 2022., a posljednje dvije akademske godine bila je demonstratorica na Katedri za matematiku. Ljetni semestar 2022. godine provela je na bilateralnoj studentskoj razmjeni na Sveučilištu u Cincinnatiju, Ohio, SAD. U ljeto iste godine bila je dijelom dvotjedne ljetne škole mladih lidera iz 12 zemalja Inicijative 3 mora u Varšavi. Nakon uspješne plivačke karijere i završetka srednjeg glazbenog obrazovanja i dalje se intenzivno bavi sportom i uživa u glazbi bez koje ne može zamisliti život. Upravo se priprema za odlazak na još jednu razmjenu u Beč, ali i za avanturu Work & Travel koja će je tijekom ljeta ponovno odvesti u SAD.
Margareta je svoja iskustva odlučila podijeliti sa svima nama.
Odabir fakulteta
S obzirom da su mi interesi bili iznimno veliki i različiti, teško je bilo odabrati fakultet i ne pitati se jesam li donijela dobru odluku. Ipak, voljela sam oduvijek brojeve, organiziranost, završila sam i matematičku, XV. gimnaziju te sam znala da će mi Ekonomski fakultet pružiti širinu mogućnosti u odabiru poslovne karijere. Odlučila sam upisati BDiB (Bachelor Degree in Business) program na Ekonomskom fakultetu. Osim studija na engleskom jeziku i znatno manjeg broja studenata na godini, dodatan razlog zašto sam upisala taj smjer bila je mogućnost komunikacije s velikim brojem studenata koji dolaze na razmjenu i zajedno s nama slušaju kolegije.
Dojmovi s bilateralne razmjene u SAD-u
Od prvog semestra znala sam da moram jednom otići na razmjenu. Pandemija virusa Covid-19 tu je namjeru odgodila na treću godinu, no isplatilo se. Putem bilateralne razmjene Sveučilišta u Zagrebu otišla sam na Sveučilište u Cincinnati, Ohio, SAD. Jako malo sam zapravo razmišljala želim li se prijaviti ili ne, možda zato što sam se prijavila bez puno očekivanja jer je bilo ponuđeno jedno mjesto. Bila je to jedna od najboljih odluka koje sam donijela. Mislim da još nisam svjesna svih utjecaja koje je razmjena imala na mene. Iznimno ugodno sam se osjećala na drugom kraju svijeta, te ću otvorenost i ljubaznost Amerikanaca zauvijek pamtiti. Činjenica da je uvijek bilo dovoljno samo izaći iz stana kako bih upoznala novu osobu ili doživjela neko novo i neponovljivo iskustvo je ono što me, prisjećajući se vremena provedenog tamo, uvijek iznova iznenadi. Naravno, neka od tih iskustava danas su mi smiješna, ali su tada možda bila i opasna.
Anegdota s cimericom i požarom
Tijekom razmjene u Cincinnatiju živjela sam na kampusu u studentskom domu. Vježbe evakuacije u slučaju izvanredne situacije bile su redovne. Već prilikom prve vježbe, cimerica Amerikanka mi je rekla kako se ona ne obazire na vježbe jer ih nitko ne shvaća ozbiljno. Tako sam i ja odlučila pratiti njezin primjer sljedećih nekoliko puta i naviknula sam se ne reagirati na glas muškarca koji govori da se evakuiram. Tako se jedno jutro oko pet sati ponovno čuo glas koji je upozoravao na to da napustimo zgradu. Prethodnu sam se večer kasno vratila u dom i mislim da je puno vremena prošlo prije nego što sam uopće shvatila sto se događa, a to je bio, ni više ni manje, nego pravi požar u restoranu u prizemlju naše zgrade. To u tim trenucima nisam znala i nisam izašla iz zgrade, već sam se samo okrenula na drugi bok i nastavila spavati. Najsmješniji dio je taj da se moja cimerica ovog puta ustala i evakuirala! Sljedeće jutro me informirala kako se vježbe nikada ne provode noću…
Sudjelovanje u ljetnoj školi 3 Seas Leadership School u organizaciji SGH fakulteta iz Varšave
U kolovozu 2022. provela sam 2 tjedna u Varšavi u ljetnoj školi mladih lidera iz 12 zemalja Inicijative 3 mora, političke platforme zemalja istočne i srednje Europe na potezu Baltik – Jadransko more – Crno more. Jedan od ciljeva, kako same inicijative, tako i projekta, je prepoznati zajedničke probleme 12 vrlo različitih zemalja, dok je krajnji cilj bio pronalazak rješenja za istaknute probleme i kreiranje budućih projekata koji bi potaknuli dijalog o mogućnostima suradnje država. Sveukupni rad i trud nas polaznika škole sažet je u jedno izvješće. Svaki polaznik bio je raspoređen u određenu grupu i radio je na jednom od sedam poglavlja izvješća koji analiziraju područja poput zdravstva, obrazovanja, tehnologija, klimatskih promjena i drugih. Cilj izvješća bio je informirati političare regije Inicijative triju mora i cijele Europske unije o idejama i vizijama mladih ljudi s iskustvom u ekonomiji, građanskoj politici i društvenim djelatnostima. Dugoročan je plan poboljšati perspektive mladih koji žive na ovim područjima, a znamo svi kako je to potrebno, pogotovo u Hrvatskoj.
Pozicija demonstratorice na Katedri za matematiku i članstvo u Debatnom klubu
S obzirom na to da sam imala ocjenu odličan iz matematike i bila sam vrlo aktivna tijekom nastave, profesorica Zrinka Lukač ponudila mi je mjesto demonstratorice na njezinoj katedri. Imati mogućnost dijeliti znanje s drugim studentima i pomoći im položiti kolegij koji im najčešće zadaje najveće muke na fakultetu neprocjenjiv je osjećaj, pogotovo jer sam mogla pratiti njihov uloženi trud i napredak cijelim putem.
S druge strane, od prve godine fakulteta sam u Debatnom klubu, što znači da u njemu provodim već četvrtu godinu. Projekti Debatnog kluba potiču širenje znanja, pružaju priliku za upoznavanjem drugih studenata i profesionalaca te nas na kraju čine malo boljim ljudima nego što smo bili jučer. Zato uživam u trenutnoj ulozi tajnice Kluba i veselim se ovogodišnjim projektima i druženjima.
Tajna odličnog uspjeha na fakultetu
Glavni razlog leži u organizaciji vremena. Uz uzbudljiv cjelodnevni raspored tijekom srednje škole nemoguće je bilo ne razviti tu sposobnost. Zanimljiva činjenica je kako sam više eseja iz hrvatskog napisala tijekom vožnji tramvajem na putu do bazena, nego kod kuće za radnim stolom i ti eseji bi uvijek dobro prošli. ZET ima svojih mana, sasvim sigurno, ali provjereno potiče kreativnost! Druga zanimljiva činjenica je da mi je trebalo jako dugo vremena nakon promjene rutine da prestanem jako brzo jesti. Jednostavno sam bila navikla odvojiti ne više od desetak minuta za obroke. Zato mi je čekanje 45 minuta u redu za menzu bio veliki šok kada sam krenula na fakultet.
Utjecaj plivanja i glazbe
Treniranje plivanja i pohađanje glazbene škole značajno su oblikovali moj karakter. Plivanje me uvijek guralo korak dalje te je davalo smisao naizgled besmislenim aktivnostima poput plivanja s jedne strane na drugu i gledanja u liniju na dnu bazena dva sata minimalno šest puta tjedno. Znala sam da je konačan cilj toga prvo pobijediti štopericu, a zatim samu sebe i pomaknuti svoje granice nemogućeg. Uspjeti u tome jedna je od najvećih sreća koju sam doživjela.
S druge strane, glazbeno obrazovanje duboko me ispunjavalo i pružilo mi zadovoljstvo te je bilo način izražavanja kreativnosti. Predmet koji sam najviše voljela bio je dirigiranje. Koliko sam uživala u nastavi i koncertima je riječima neopisivo. Najviše su mi se svidjele probe sa zborovima i orkestrom. Smatram da kao vrsta, mi možemo bez puno toga, ali glazbu vidim kao neophodnu. Nije važno koja vrsta glazbe to je, ali bitno je da u nama budi nezamjenjive emocije.
Ostvarivanje dobrih plivačkih rezultata uz pohađanje dviju škola
Bilo je zahtjevno, naravno, ali uživala sam u treniranju. Uz sve svoje napore, puno žrtve i vremena uložili su i moji roditelji bez kojih ništa ne bi bilo moguće. Iz šale sam ih znala zvati svojim taksistima jer smo se najčešće u danu i viđali upravo u autu.
Bilo je zbilja zanimljivih situacija tijekom godina. Jedan od boljih primjera bile su pripreme s juniorskom plivačkom reprezentacijom kada je trener tražio po gradu prostor s klavirom kako bih ja svaki dan između dva treninga imala mogućnost vježbati. Bližio se ispit i profesorica klavira donijela je ultimatum: od priprema ništa bez klavira i svakodnevnog vježbanja!
Osim toga, sjećam se da sam najbolje rezultate nizala kada sam bila opuštena i kada nisam previše očekivala. Najljepše sjećanje bilo je jedno zimsko državno prvenstvo u Splitu. Smješkala sam se prije starta jer sam bila presretna da sam tamo, u finalu u pruzi pokraj Sanje Jovanović, najuspješnije plivačice koju je Hrvatska ikad imala. Naravno da su uvijek nervoza i strah bili prisutni, ali bez njih ne bi bilo dobrih rezultata. Bitno je bilo samo da ne postanu teret nego služe kao dodatna motivacija. Kao i u svemu ostalome u životu, forsirati bilo što se ne isplati. Treba se posvetiti onome što volimo, u čemu uživamo, i što izmami osmijeh na licu kada to najmanje očekujemo.
Trenutno provođenje slobodnog vremena
Osim Debatnog kluba, u čiji sam rad uključena kao tajnica, treniram kick boks. Otpočetka sam se pronašla u tom sportu jer je čisti ritam pokreta i zapravo je iznimno inteligentan sport što ne možeš uočiti dok ne staneš u ring. Gledatelj ne može pojmiti kroz kakav umor boksači prolaze samo iščekujući neki udarac, a kamoli napadajući i zadavajući ga. Provela sam neko vrijeme u ringu na razmjeni u SAD-u i iako sam zaključila da borba kao takva nije za mene, iskustvo je bilo nevjerojatno, kao i ljudi koje sam upoznala.
Osim toga, od stranih jezika trenutno najaktivnije učim francuski s kojim sam, blago rečeno, zaluđena. Čak sam i tijekom razmjene u SAD-u uspjela neprekidno pratiti nastavu, usprkos vremenskoj razlici, što me činilo jako sretnom.
S jednim rumunjskim prijateljem sam nedavno sudjelovala na PwC CEE Business Experience Challengeu i kvalificirali smo se u međunarodno finale. Kako su se dojmovi već slegnuli mogu reći kako je cijelo iskustvo bilo predivno, ne samo zbog uspješnosti, nego i zbog druženja s prijateljem od kojeg puno učim i kojeg je uvijek lijepo vidjeti.
Također, pripremam se za studentsku razmjenu u Beč u nadolazećem ljetnom semestru. Od svega navedenog, trenutno najviše uživam u studentskom životu. Najsretnija sam kada mi je raspored pun dogovora i izlazaka s prijateljima i obitelji.
Savjeti i poruke svima
Imam ih više, no navest ću dvije najbitnije. Prva poruka je da ono što možeš danas ne ostavljaš za sutra. Naravno da se to odnosi na obveze na fakultetu, ali i na sve ostalo u životu. Ako danas možeš nazvati starijeg člana obitelji i uljepšati osobi dan, ako možeš danas zaliti tu jedinu biljku u sobi koja je još uvijek živa, ili ako te prijatelji pozovu u izlazak a ne znaš možeš li vremenski, učini to. Član obitelj bit će posebno sretan, nećeš imati još jednu biljku na duši, a ako se dobro organiziraš nećeš propustiti priliku za novim i lijepim iskustvima s prijateljima i imat ćeš još jednu priču za ispričati za starije dane!
Druga poruka je da nam je pandemija pokazala da ‘nitko nije otok’. Svi trebamo ljude oko sebe s kojima ćemo moći podijeliti i sreću i tugu. Zato biraj okružiti se ljudima koji te vole, kojima zaista vjeruješ, i koje dugoročno vidiš na svojoj strani. Kada to uspiješ, učini sve da ih ne izgubiš i da oni budu svjesni koliko ti znače.