Argumenti i argumentacija
Argumenti su osnovna logička jedinica.
Na temelju argumenata pokušavamo pobijediti debatu. Njima pokušavamo dokazati točnost pozitivnih/negativnih posljedica prihvaćanja neke teze i relevantnost tih posljedica po društvo. Više različitih argumenata u debatnom se slučaju (case-u) stapa u jedinstvenu argumentaciju svake strane u debati, koja spaja sve različite razine i vrste analiza koje pojedini argumenti donose u odnosu na tezu.
Unutarnja struktura argumenta sastoji se od:
- tvrdnje,
- temelja,
- kopče i
- rezervacije
[1] Tvrdnja reprezentira cilj svakog argumenta, to je ono što želimo dokazati kad koristimo argument. Temelji su činjenice, primjeri i dokazi kojima započinjemo argument, oni su opće poznati i prihvaćeni i na temelju njih možemo stvoriti common ground s publikom jer će prihvatiti naš zaključak kao svoj. Kopča je ključan dio argumenta jer se preko nje povezuje postojeće znanje tj. temelj s tvrdnjom koju treba dokazati. Rezervacijom ostavljamo prostor za netočnost našeg argumenta, odnosno ograđujemo se od specifičnog i malo vjerojatnog događaja koji naš argument čini netočnim, jer tako onemogućujemo suprotnu stranu da iskorištavanjem tog primjera diskreditira cijeli argument.
Primjer:
Toni je rođen u Hrvatskoj. (temelj)
Osobe rođene u Hrvatskoj većinom su hrvatski državljani. (kopča)
Toni ima hrvatsko državljanstvo. (tvrdnja)
Osim ako su Tonijevi roditelji Talijani. (rezervacija)
Procjena kvalitete argumenta temelji se na tri temeljna kriterija:
- prihvatljivosti,
- relevantnosti i
- dostatnosti.
Kriterij prihvatljivosti analizira argument iz perspektive točnosti njegovih premisa, kvalitete dokaza i općenito sklonosti prihvaćanja analize na kojoj se temelji.
S druge strane, kriterij relevantnosti analizira koliko je taj argument bitan u kontekstu društva i teze. Na kraju dostatnost propitkuje jesu li prezentirana objašnjenja tvrdnje (kopča) dovoljno dobro i duboko objašnjena da možemo s određenom sigurnošću prihvatiti argument i njegovu tvrdnju.
Generalno, sva tri kriterija trebaju biti zadovoljena da bismo neki argument proglasili dobrim u kontekstu opće rasprave, a pogotovo u kontekstu debate.
Argumentacija
Kako argumente učiniti važnijima i sadržajnijima u kontekstu debate? [2]
- Brojčana nadmoć – pokazati da prijedlog pomaže većem broju ljudi ako je teza o socijalnim politikama
- Predviđanja – pokazati da se argument temelji na boljoj analizi vjerojatnosti da će se nešto dogoditi (npr. u tezi da treba skinuti sankcije Rusiji iako bi argument Rusi će vratiti Krim Ukrajini bio značajniji vrlo je vjerojatno da se to neće dogoditi, dok je s duge strane argument s manje impacta gospodarski oporavak izvoznog sektora EU prema Rusiji vjerojatniji pa zato komparativno odnosi tu debatu)
- Vremenska analiza – stvari koje se događaju ranije su važnije jer se za njih nemamo vremena prilagoditi i vjerojatnije je da su predviđanja posljedica točna (see Vakula i vremenske prognoze)
- Reverzibilnost – nepovratnost neke negativne ili pozitivne posljedice teze čini ju puno značajnijom od stvari koje se mogu popraviti/pokvariti
- Djelovanje na uzrok ili simptome – uvijek su značajniji argumenti koji rješavaju uzrok problema, ili se bar pretvaraju da to rade
- Princip – nekada se argument iako donosi velike koristi može diskreditirati na moralnoj razini ( dostavljanje hrane gladnima tako da se koristi robove )
[1] Stephen Toulmin
[2] Alfred C. Snider „Tuna“ https://www.youtube.com/watch?v=btW9NzG4p-E
