Akademski život nakon pandemije
Prošlo je već neko vrijeme i možda će proći još tjedni ili mjeseci, ali jednom ćemo se svi vratiti na svoja sveučilišta. Pozdravljat ćemo se međusobno na hodnicima, hvatati pauze između predavanja i tražiti jedno mjesto više u knjižnici. Ponovno ćemo raditi sve te stvari, ali ćemo naš kontakt s ljudima cijeniti više nego do sada.
Tijekom ovog razdoblja svi smo bili izloženi intenzivnijoj internetskoj interakciji nego što smo navikli, provodeći mjesece komunicirajući s profesorima i kolegama iz udobnosti svojega doma. Neminovno je da će ova pandemija i situacija u kakvoj jesmo otvoriti nove mogućnosti u našem akademskom i izvannastavnom životu. Svaka situacija koja je globalno utjecala na svijet natjerala nas je da promijenimo svoje dosadašnje načine rada i ponašanja, a ni ova situacija nije iznimka.
Unatoč cijeloj situaciji jedan dio koji je proizašao iz svega se svidio većini. Da objasnimo, jednostavan razgovor s liječnikom putem telefona umjesto čekanja u čekaonicama s nervoznim ljudima kako bi samo dobili potvrdu ili uputnicu. Slično tome, treniranje i online treninzi kojima se može pristupiti putem par klikova na laptoptu čine ideju odlaska u studije i teretane smiješnim. U visokom obrazovanju, kao i u drugim industrijama, upoznali smo se s lakoćom online interakcije putem videopoziva s profesorima ili kolegom kojemu treba pomoć oko zadatka. Ako ljudi uviđaju da svoju dosadašnju rutinu mogu olakšati i prilagoditi sami sebi, što će biti s ritmom dosadašnjeg sveučilišnog života, hoće li ostati isti ili postati virtualni?
Naravno, postoji generalni strah da će ti novi pomaci u online učenju i predavanjima zamijeniti profesore i zaposlenike, čineći da se radi o gubitku, a ne dobiti. Slično tome, studenti i njihovi roditelji mogu pretpostaviti da online predavanje daju manje koristi za studente nego li predavanja uživo – svakako postoji situacija kada je lakše sjesti u zadnji red u predavaonici i gledati kroz prozor nego aktivno sjediti ispred kamere. Zato ipak treba razmisliti postoje li okolnosti kada bi sljedeće bilo točno: da se virtualnim obrazovanjem može studentima stvoriti veći angažman i potaknuti bolje sudjelovanje na nastavi. Ukratko, trebalo bi se razmisliti kako internet pruža mogućnost za oblikovanjem iskustva u učenju bez obzira gdje se nalazili u svijetu.
Virtualna predavanja nisu nešto novo i postoje već duže vrijeme. U akademskom smislu ili nekome drugom postoji pozamašan broj predavanja i tečaja o raznim temama koje se mogu pristupiti isključivo online. Zbog toga u velikom broju slučaja ima puno više smisla koristiti vrijeme studiranja za aktivno učenje umjesto pasivnog slušanja i bespotrebnog korištenja materijala. Mnogi profesori i studenti otkrivaju ono što se već zna duže vrijeme: virtualno radno vrijeme i konzultacije je puno pogodnije kako za nastavnike tako i za studente.
Kako je već navedeno, u većini slučajeva radeći ili studirajući virtualno dajemo i dobivamo manji učinak nego kada smo prisutni uživo, ali baš takva internetska iskustva mogu pomoći studentima da uvide širu slike i sve mogućnosti koje ova cijela situacija povlači. Umjesto da pokušavamo stvoriti svoja iskustva iz interneta, trebali bismo razmišljati o tome što možemo učiniti putem interneta kako bi stvorili oblike učenja koji proširuju granicu onoga što možemo činiti na sveučilištu. Naravno, za te promjene bit će potreban rad, kontinuitet i kreativnost, ali važno je zapamtiti da se sve mijenja pa tako i način obrazovanja. U zaključku, kada se vratimo na fakultete i predavaonice, ponovno ćemo upasti u već dobro poznate obrasce, ali trebali bi sačuvati i neka virtualna rješenja koja su nam omogućila da i dalje izvršavamo svoje obveze tijekom ove pandemije.