Domagoj Leko
Potrebno je stvarati prilike, a ne tražiti ih. Potrebno je i umrežiti se jer ljudi su najvažniji faktor.
Domagoj Leko student je Ekonomskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu. Za njegov društveni
angažman dodijeljene su mu rektorova nagrada za projekt „European Union Zagreb“ i
dekanova nagrada za projekt „Uhvati me za riječ“. Domagoj obnaša funkciju predsjednika
Debatnog kluba i potpredsjednika Studentskog zbora, a svoje mjesto pronašao je i u
predsjedništvu Sveučilišnog zbora.
Kao mjesto studiranja odabrao sam Zagreb jer smatram da je dobro za svakog studenta da
iskusi samostalan život. Vjerujem da je svakome potrebno jedno kvalitetno iskustvo
osamostaljenja. A zašto sam tada odabrao ekonomiju, ne znam niti sam. No vjerujem da je
ekonomija ono najbolje za mene. Poanta ekonomije je njena širina i mogućnosti koje nudi, a
fakultet kao platforma nudi podlogu za konstantan razvoj, otkrivanje novih područja,
odrađivanje stručne prakse, „brušenje“ preko studentskih poslova, članstvo u raznim
udrugama i mogućnost sudjelovanja u mnogobrojnim projektima. Mislim da ljudi nisu niti
svjesni koliko su potaknuti na studiranje od strane države. Na sve strane nude se razne
subvencije, raspisuju natječaji i dobivaju stipendije. Sve samo kako bismo stekli potrebno
iskustvo. Sva stečena znanja objedinimo i začinimo obrazovanjem jer, naposljetku, ono je
naša ulaznica na tržište rada. Fakultet doista nudi kvalitetnu osnovu, no mi smo ti koji
trebamo znati što nas točno zanima i što možemo ponijeti sa sobom u život. Smatram da su
studenti, vlastitom krivicom i pasivnošću, loše informirani. Teško je, ali krajnje potrebno,
motivirati ljude. Studenti preko raznih tijela mogu uvelike utjecati i oblikovati svoju
svakidašnjicu. Odličan primjer su udruge i entuzijazam koji ih obilježava. Kao predsjedniku
jedne udruge najveći mi je užitak kada vidim perspektivne ljude koji su preko angažmana na
projektu uspjeli profilirati sebe.
Stariji brat bio je moj uzor od najmlađih dana, po uzoru na njega uvijek sam želio biti svugdje
i u svemu. Ta želja za novim iskustvima odvela me do sudjelovanja na Erasmus projektu u
srednjoj školi te sam posjetio Njemačku, Kosovo, Italiju i mnoge druge zemlje, plesao sam
folklor, bio dječji gradonačelnik grada Osijeka te sam već tada shvatio da svaka aktivnost, bez
obzira koliko bezazleno izgledala ili koliko korisna bila, pomaže nama kao pojedincu da
saznamo što volimo i u čemu smo dobri. Nerijetko se aktivnosti i nadovezuju, nadopunjavaju
i ubrzo postane očito da nas svaki projekt i svaka zamisao uvode u novu, sve veću priču.
Fokus mi je uvijek bio na dodatnim aktivnostima i praktičnom iskustvu, a učio sam, naravno,
na greškama.
U Debatni klub učlanio sam se već šesti dan fakulteta kada sam postao član Sales & Sponsorship tima, iduće godine postao sam voditelj istog tima, a nakon toga i predsjednik
udruge. Volim rad s ljudima i smatram da su ljudski potencijali naš najvrjedniji resurs. Tako
sam ove godine, uz pomoć vrijednih članova udruge došao do svog najvećeg postignuća.
Popularnu Govorničku školu u Crikvenici prošle smo godine podigli na međunarodnu razinu.
Na tom izdanju Govorničke škole pridružili su nam se studenti iz susjedne Republike Srbije,
ali i studentica s uglednog Oxforda. Sam projekt je organiziran u suradnji s Britanskom
ambasadom te smo naučili da, pri organizaciju projekta, virtualno ne postoje granice
mogućega. Sve je moguće ako se dobro zamisli, organizira, prezentira i provede. Bitan je
pristup potencijalnim suradnicima.
Kao voditelj udruge uvijek se vodim pitanjima kako mogu unaprijediti sustav, kako mogu postići da postojeća struktura daje bolje rezultate.Većinu vremena odgovor na to pitanje svodi se na kvalitetno vođenje ljudi.
Na jednom smo sastanku, nakon puno iznesenih ideja, došli na zamisao maskote. Maskota je
interaktivna, dobar je komunikacijski kanal, zanimljiva je ljudima i odlična za štandiranja.
Upravo zbog toga je naš Debatko tako brzo postao omiljeno i neprepoznatljivije lice
Debatnog kluba. Upravo u tome i je čar udruga, da ljudi imaju slobodu stvaranja i kreiranja
vlastitih ideja, a sve to ne rade za osobnu i financijsku korist, već djeluju kako bi doprinijeli
zajedničkom cilju. A ono najbitnije je doprijeti do svakog člana jer kažu da si onoliko dobar
voditelj koliko je aktivan najlošiji član tvoga tima.
Iznimno je važno birati ljude kojima se okružujemo. Primjerice, svi pijemo kavu, ali važno je s
kime pijemo kavu. Jednom sam prilikom, na potpuno nasumičnoj kavi poslije predavanja u
razgovoru s kolegom došao do zaključka kako smo zapravo bratići u daljem koljenu, međutim
vjerojatno se nikada ne bismo upoznali da nije bilo tog popodnevnog druženja.
Godine studiranja presudne su za oblikovanje ostatka našeg života. Radi se o godinama u
kojima nemamo drugih obaveza doli raditi na sebi. Za početak, bitno je da moramo htjeti
više. Studenti prepoznaju važnost fakulteta, ali ne i važnost dodatnih sadržaja koje nudi.
Potrebno je stvarati prilike, a ne tražiti ih. Potrebno je i umrežiti se jer ljudi su najvažniji
faktor. Također se ne treba plašiti neuspjeha jer nakon njega sigurno će uslijediti uspjeh.
Potrebno je okružiti se ljudima koji će nam dati elan i snagu da svaki dan tražimo nešto novo,
nešto bolje i da počnemo cijeniti sebe. Mislim da nakon toga nema brige o pronalaženju
posla nakon fakulteta.