Dr. sc. Petra Halar: Put od izvrsne studentice do nagrađene stručnjakinje u računovodstvu
Dr. sc. Petra Halar viša je asistentica na Katedri za računovodstvo. Završila je srednju Ekonomsko-turističku školu u Karlovcu. Svoj akademski put započela je 2010. godine na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, gdje je kao izvrsna studentica diplomirala 2015. godine na smjeru Računovodstvo i revizija. Na istom je fakultetu doktorirala s najvećom pohvalom 2022. godine, za što je i dobitnica nagrade u kategoriji najboljeg doktorskog rada iz područja računovodstva, revizije i financija u 2022. godini koju dodjeljuje Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika. Dolazi iz Duge Rese u blizini Karlovca, dvoumila se između arhitekture i ekonomije, a svoje studentske dane provela je u studentskom domu, što joj ostaje jedno nezaboravno iskustvo. Uz studiranje veže brojne uspomene, a za računovodstvo kaže da joj je u genima.
Koje uspomene vežete uz studiranje?
Uz studiranje vežem brojne uspomene. Većinom su to lijepe uspomene, čak i ono što je možda nekada bilo negativno, to se zaboravi. Dolazim iz manjeg grada, tako da prva stvar koju bih izdvojila jest svakako selidba u Zagreb, gdje sam svih pet godina provela u studentskom domu. Prvu godinu bila sam smještena na Savi, a iduće četiri godine na Lašćini. Studentski dom na Lašćini doista je bio fenomenalan. Manji je, u prirodi je, blizu fakulteta, tako da sam zapravo svaki dan pješačila, što je bila dobra rekreacija. Također, tu su učenje i prijateljstva, što sve zajedno čini jako lijepe uspomene. Sjećam se prvog puta kada sam ušla u zgradu fakulteta, bio je to srpanj 2010. godine, kada sam došla na upis u dvoranu 3. U sjećanju mi je i prvo predavanje koje je održala profesorica Mirjana Dragičević iz kolegija Osnove ekonomije, te nas je profesorica upoznala s našim studentskim pravima i obavezama, kao i s pojmom “akademska četvrt”.
Ima li nešto što biste promijenili tijekom svojeg studiranja?
Gotovo da ne bih ništa promijenila, ali postoje neke sitnice. Recimo, ono što bih napravila drugačije, što sada i svojim studentima naglašavam i potičem ih, jest da bih otišla na studentsku razmjenu. Kada sam ja studirala, to je tek bilo u začetcima, ali nažalost nisam se odvažila. Bitno je da odete na razmjenu, bilo na neku od kraćih studentskih razmjena, poput Erasmus+ kombiniranih intenzivnih programa ili skraćeno Erasmus+ BIP programa (engl. Blended Intensive Programmes – BIP) od nekoliko tjedana, odnosno onih dugoročnijih studentskih razmjena, semestralno ili pak cijelu akademsku godinu. To je jedno nezaboravno iskustvo koje treba proći – studirati neko vrijeme u drugom gradu, na drugom fakultetu, upoznati se s možda drugačijim načinom života, kulturom i proširiti horizonte. Svakako kao studenti iskoristite te prilike. Obogatit će vas u svakom smislu. Osim toga, možda bih bila aktivnija u studentskim udrugama.
Diplomirali ste na smjeru Računovodstvo i revizija, što vas je privuklo upravo tom smjeru?
Moglo bi se reći da mi je računovodstvo u krvi, odnosno zapisano u genima. Naime, moji roditelji bave se poduzetništvom, odnosno imaju obiteljsko poduzeće, pri čemu se majka bavi upravo vođenjem knjigovodstvenog servisa. Tako da sam zapravo od malena bila uz majku, gledala je kako radi, bila okružena papirima, registratorima, kalkulatorima, računalima… imala to i u obliku igračaka kojima sam se kao dijete igrala. Sve je to došlo nekako prirodno; nakon osnovne škole upisala sam srednju Ekonomsko-turističku školu u Karlovcu, smjer ekonomist, i želja mi je bila upisati Ekonomski fakultet u Zagrebu. U jednom razdoblju počela me zanimati arhitektura te sam razmišljala trebam li ići u tom smjeru, počela to područje više proučavati, no na kraju je ipak prevagnula moja ljubav prema računovodstvu.
Vašu karijeru ste započeli kao referentica u financijama i računovodstvu, je li ulazak na tržište rada nakon diplome za vas predstavljao izazov?
Svakako jest izazov, ali u pozitivnom smislu. Kada se osvrnem unatrag, zapravo vidim da se sve poslagivalo na svoje, pravo mjesto i dovelo me ovdje gdje sam sada. U srednjoj školi imala sam obaveznu praksu te sam povremeno, preko ljeta, radila tijekom srednje škole i fakulteta s majkom u knjigovodstvenom servisu. Kao studentica bila sam demonstratorica na dvije katedre, na Katedri za organizaciju i menadžment te Katedri za trgovinu. Prema tome, rad mi nije predstavljao ništa novo u tom smislu. No, unatoč tome, nakon završetka studija ipak po prvi put izlazite samostalno, u pravom smislu riječi, na tržište rada pa ne znate u potpunosti što očekivati. Nakon završetka studija radila sam prvo kao pripravnica godinu dana u Sektoru za trgovinu Hrvatske gospodarske komore u Zagrebu, a nakon toga zaposlila sam se u odjelu računovodstva i financija u jednom poduzeću. U to vrijeme postala sam i vanjska suradnica na Katedri za računovodstvo Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Tako da je to bilo, i još uvijek jest, jedno lijepo putovanje radnim svijetom.
Što mislite, koje vještine nas računovodstvo može naučiti?
Svakako preciznosti, odnosno temeljitosti, analitičkom i kritičkom razmišljanju. Također, važnosti donošenja odluka temeljem analize pravih podataka. Istaknula bih na kraju i važnost balansa, odnosno ravnoteže. Kako je u računovodstvu, odnosno knjigovodstvu, ključna ravnoteža dugovne i potražne strane konta, odnosno važna jednakost aktive i pasive u bilanci, tako je važno ravnotežu, odnosno balans, ostvariti i u ostalim segmentima života, kako privatno, tako i poslovno. I svakako odvojiti privatno od poslovnog, i obrnuto. Prevaga na jednu stranu nikada nije dobra.
Koja je ključna stvar zbog koje ste se odlučili za akademski rad?
Oduvijek sam voljela i dobro se osjećala izlažući neku temu, kako u srednjoj školi, tako i kasnije na fakultetu. No ne u smislu da sam ja važna jer javno nastupam i ljudi me gledaju (da sam o tome razmišljala, vjerojatno ne bih prezentirala), nego u smislu da prenosim informaciju i znanje drugim osobama, i to me ispunjavalo te i dalje ispunjava.
Doktorirali ste 2022. godine te ste dobitnica nagrade u kategoriji najboljeg doktorskog rada iz područja računovodstva, revizije i financija u 2022. godini. Predstavlja li to svojevrsnu „potvrdu“ vašeg truda i zalaganja u profesionalnom životu?
Svakako da. Doktorski studij je jedno posebno putovanje na kojem ne znate što vas očekuje. Svi se mi možda pripremamo kako će to biti te slušamo iskustva starijih kolega, ali nitko vas ne može na to pripremiti u potpunosti, tako da je to bilo jedno uzbudljivo putovanje. Nekad je bilo uspona, nekad padova, ali bilo je bitno ostati prizemljen i vjerovati u sebe. Na kraju je sve dobro završilo. Bilo je tu i neprospavanih noći i žrtvovanja privatnog dijela života. Provodila sam istraživanje i pisala doktorski rad za vrijeme pandemije bolesti COVID-19, tako da je to bio još jedan dodatan izazov jer smo se nalazili u karanteni. Cijela ta situacija za svakoga od nas predstavljala je nepoznanicu. Nastava se održavala online, pisala sam uz to doktorat, bila bih zatvorena cijele dane u radnoj sobi… Nije bilo jednostavno, ali na kraju se svaka žrtva isplatila. Dobivena nagrada jest svakako potvrda ili dokaz da sam napravila nešto što me izdvaja od drugih, od većine.
Što vas najviše motivira za rad sa studentima?
Kao što sam i ranije rekla, to što mogu prenijeti znanje na mlade ljude voljne učenja i stjecanja novih znanja, vještina i sposobnosti. Njihova zainteresiranost je ono što me pokreće. Kad vidim da mogu promijeniti, u barem malom djeliću, na bolje živote ljudi i da zaista nešto značim. Kad osjetim njihovo zadovoljstvo, dobijem povratnu informaciju kroz studentske ankete da sam ih potaknula da zavole računovodstvo, koje inače nisu voljeli. S druge strane, kada studenti prepoznaju trud – to je najveća nagrada jednom nastavniku! Vjerujem da primarni poziv svakog nastavnika treba biti volja i motiviranost da prenese znanje.
Prepoznajete li u vašim studentima sebe dok ste bili student, i u kojim aspektima?
Prepoznajem, u onim nekada malo više povučenijim i samozatajnim studentima, s obzirom da sam i sama kao studentica bila takva. Kao i u onim studentima u kojima vidite da žele steći znanje i koji pokazuju velik interes za materiju.
Kada biste osvojili jackpot, što biste prvo napravili?
Postoje neke egzistencijalne stvari koje bih trebala riješiti, ali da sada ne ulazimo u te, malo dosadnije stvari, reći ću – ako bih imala dovoljno vremena, put oko svijeta. Također, iako mi za to nužno ne treba jackpot, utrka u bolidu Formule 1 jer to volim pratiti (iako sada nešto manje nego u studentskim danima).
Koje je najbolje putovanje na kojem ste bili, a koje je najgore i zašto?
Pa ne bih mogla izdvojiti niti najbolje niti najgore. Svako putovanje do sada bilo je lijepo, važno je društvo s kojim idete i onda je sve bolje.
Koja vam je najgora karakteristika kod ljudi?
Nedosljednost, nepoštenje i neuvažavanje druge strane. Ono što me najviše smeta u životu jest nepravda, bilo za druge ljude ili za mene, tako da se uvijek volim boriti za pravdu.
Što mislite, koju osobinu mora imati osoba koja radi na fakultetu kao predavač?
Treba voljeti to područje koje poučava, biti motivirana, biti dosljedna. Ako se nešto sa studentima dogovori, tako treba postupati. Međusobno se moramo poštivati. Prvo mi nastavnici moramo poštivati studente, a onda će i studenti uzvratiti poštovanjem. Komunikacija je vrlo bitna, koja je dvosmjerni proces, kao i slušanje i percipiranje onoga što druga strana želi reći i poručiti.
Bili ste odlična studentica te diplomirali summa cum laude, kako ste kombinirali predavanja, učenje i privatni život?
Sistematična sam osoba, tako da sam dosta toga znala isplanirati. Kada bih imala puno obaveza u danu, prvo bih razmotrila onaj dio vremena koji mi se odnosi na studiranje, da odradim obaveze na fakultetu, onda rješavanje zadaća i učenje. Nakon toga bi uvijek ostalo vremena za hobije i slično. Isto tako, kao što sam rekla, da nisam iz Zagreba, bilo je svega nekoliko vikenda kada u svih pet godina studiranja nisam otišla doma u Dugu Resu. Većinu vikenda bila sam kod kuće. Sve se može kada se dobro isplanira.
Postoji li neka životna lekcija koju vas je naučilo studiranje?
Svakako da. To je upornost, da se moramo boriti za sebe i vjerovati u sebe jer sve se može ostvariti radom, redom, disciplinom, trudom i poštenjem.