Site Loader

Iako je ključ uspjeha u osobnim i profesionalnim odnosima u sposobnosti dobrog komuniciranja, riječi koje upotrebljavamo nisu ono što najviše dolazi do izražaja, već su to  neverbalni znakovi, odnosno govor tijela. Govor tijela je upotreba fizičkog ponašanja, izraza i načina kako bi se komuniciralo neverbalno što je najčešće rezultat instinktivnog djelovanja, a ne svjesnoga.

Bez obzira na to jesmo li toga svjesni ili ne, tijekom interakcije s drugima neprekidno šaljemo i primamo prešutne signale. Sva neverbalna ponašanja – geste koje činimo, držanje, ton glasa, koliko kontakta očima ostvarujemo – šalju snažne poruke. Oni mogu olakšati komunikaciju s ljudima, izgraditi povjerenje i privući druge, ali mogu uvrijediti, zbuniti i umanjiti ono što pokušavamo prenijeti. Te se poruke ne zaustavljaju kada prestanemo govoriti, čak i kada šutimo, još uvijek komuniciramo, ali neverbalno.

U nekim slučajevima, ono što riječima govorimo i ono što komuniciramo govorom tijela može imati dva potpuno različita značenja. Ako kažemo jedno, ali govor tijela iskazuje nešto drugo, slušatelj će vjerojatno predosjetiti svojevrsnu neiskrenost. Na primjer, kada kažemo „da”, a odmahujemo glavom „ne”. Kada se suoči s takvim miješanim signalima, slušatelj mora odabrati hoće li vjerovati verbalnoj ili neverbalnoj poruci. Budući da je govor tijela prirodan, nesvjestan jezik koji emitira istinske osjećaje i namjere, vjerojatno će odabrati neverbalnu poruku.

Dakle, većina značenja koje pripisujemo riječima ne dolaze od samih riječi, već od neverbalnih čimbenika poput geste, tona glasa, izraz lica. Tako neverbalna komunikacija, prema Edward G. Wertheim, može imati pet uloga; ponavljanje, suprotnost, zamjena, dopuna i naglašavanje. Pomoću govora tijela može se ponoviti ono što je rečeno, odnosno potvrditi, na primjer ako kažemo „da” i glavom kimamo „da”. Može imati i potpuno suportan učinak te stvoriti kontradikciju između onoga što se govori i što se pokazuje tijelom. Neverbalna komunikacija može u potpunosti zamijeniti riječi jer i kada se ništa ne govori, poruke i signali između sudionika se i dalje razmjenjuju. Također, govor tijela može nadopuniti i naglasiti poruku koja se želi prenijeti. Tu funkciju koriste mnogi vođe i slavni govornici kako bi doprli do željene publike te kako bi njihova poruka bila utjecajnija i upečatljivija.

Neverbalno ponašanje je ljudsko instinktivno ponašanje, ali je ipak pod kulturološkim utjecajem, stoga se neke geste mogu značajno razlikovati između kultura. Tako na primjer Europljani karakteriziraju nekontaktnu grupu s malim količinama dodira i relativno velikim prostorom između sudionika tijekom razgovora, dok je na prostorima Južne i Srednje Amerike u glavnom normalizirano manji prostor između sudionika i dodirivanje. Psihološka istraživanja ukazuju da djeca koja su odrasla s kućnim ljubimcima razvijaju bolju mogućnost prepoznavanja neverbalnih znakova kako kod životinja tako i kod ljudi. Teorijom socijalnih uloga pojašnjava se razlike socijalnih ponašanja između spolova te se smatra da žene  bolje prepoznaju govor tijela od muškaraca.

Razumijevanje neverbalnoga ponašanja može pomoći u komunikaciji s ljudima, primjerice mogu se smanjiti nesporazumi i bolje uvidjeti stvarni osjećaji i namjere sugovornika. Ovaj dio komunikacije se često zaboravlja i zbog toga govor tijela može uništiti i izobličiti poruku koja se željela prenijeti. Stoga je potrebno pridati više pažnje govoru tijela tijekom komunikacije ili samoga govora kako bi poruka bila što jasnije prenesena. Kao što je rekao američki psihoterapeut Aleksandar Lowen u svojoj knjizi The language of body, „ Nijedan jezik nije tako jasan kao jezik tijela kad ga jednom naučimo čitati.”.

 

 

Lovro Ibriks

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Društvene mreže

KONTAKTIRAJTE NAS