Site Loader

Karijera Satoshi Kona, japanskog redatelja, bila je vrlo kratkotrajna. Nažalost, umro je od raka gušterače četiri godine nakon što je završio Papriku, u dobi od 42. godine. Međutim, sa samo četiri animirana filma i jednim televizijskim serijalom u svom opusu, Satoshi Kon je definitivno ostavio, naglašavam, u svjetskoj filmskoj industriji neizbrisiv trag. Svojim radovima uspio je pomaknuti granice stila i pripovijedanja na načine koje ne da su ispunile nego i nadrasle mogućnosti medija u kojem je stvarao. Za razliku od mnogo drugih umjetnika koji su prerano umrli, ne možemo žaliti za potencijalno nerealiziranim stvaralaštvom redatelja Satoshi Kona. Njegov prvi film Perfect Blue (1997.) i posljednji Paprika (2006.) ističu se kao nesporna remek djela filmske kulture. Dokaz tomu je da su se mnogi vrhunski redatelji u Hollywoodu odvažili i preuzeli problematiku i tematiku njegovih filmova, čak do tog stupnja da su neke scene u tim filmovima identične baš kao u njegovim. U slučaju Perfect Blue filma to je Black Swan, a Paprike iznimno popularni Inception.
Paprika je praktički kulminacija svih tema koje su Satoshi Kona preokupirale kroz njegovu karijeru. U filmu Perfect Blue upotrijebio je disjunktivne izmjene kako bi gledatelju, pa i glavnom liku, poremetio osjećaj stvarnosti, identiteta i istine. U Millenium Actress (2001.) koristio je nekonvencionalnu strukturu pripovijedanja kako bi pokazao i definirao sjećanja, karakter i osjećaje glavnog lika. U Tokyo Godfathers (2003.), doduše najkonvencionalniji od svih njegovih filmova, prikazuje likove koje proganja njihova prošlost dok žive u užurbanoj i konfuznoj sadašnjici. U Konovoj filmografiji, likovi nikad nisu ono za što se predstavljaju pa ni za ono što misle da jesu. Pojmovi identiteta, sjećanja, svijesti, stvarnosti i istine konstantno ostaju u bizarnom toku, te svijet u kojem se nalaze glavni likovi odražava tu neizvjesnost i bizarnost na vrlo odvažan, stilski živopisni i fenomenalni način.
Ovakvi motivi pronalaze realizaciju u završnom filmu Satoshi Kona. U filmu Paprika, glavni lik je terapeutkinja Dr. Atsuko Chiba kojoj uređaj DC Mini omogućuje ulazak u snove njenih pacijenata. Ulaskom u snove, Atsuko poprima potpuno novi izgled i karakter svog alter ega Paprike. U stvarnom svijetu djeluje potpuno racionalno, rezervirano i promišljeno dok se u svijetu snova Paprika osjeća potpuno slobodno i živahno. Snovi dozvoljavaju Atsuko da izrazi dio svoje osobnosti koji u stvarnosti i dalje ostaje potisnut i pažljivo kontroliran u svim aspektima njenog života. Međutim u zapletu radnje filma, DC Mini je ukraden, stvarnost i snovi se počinju spajati i integrirati jedno u drugo, a okoliš koji je pružao Atsuko slobodu i afirmaciju njenog alter ega postaje ugrožen svim negativnim crtama ljudske prirode od strane drugih sanjara. Atsuko mora riješiti svoj unutarnji razdor, sukobljeni identitet i potiskivane emocije iz prošlosti sve dok se kreće svijetom koji se polako pretvara u noćnu moru.
Paprika je animirani film koji pomiče granice mogućnosti ovakvih medija. Eksperimentiranje sposobnošću animacije, načinom pripovijedanja i izgradnjom likova Satoshi Kon uspijeva stvoriti izuzetno uzbudljivu avanturu gledatelju. Dok je Perfect Blue svakako začetnik jednog potpuno novog pokreta u japanskoj animaciji, Paprika je na mnogo načina obilježila vrhunac tog pokreta i postavila visoku skalu za buduće filmove tog tipa.

autor teksta: Filip Tomčić

Ines Grahovac

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Društvene mreže

KONTAKTIRAJTE NAS