Site Loader

Vesna Vašiček, redovni profesor na katedri za računovodstvo, ljubazno je s nama podijelila priču o odrastanju, odabiru fakulteta i o samom zaposlenju na fakultetu. Na posljetku je podijelila pokoji savjet za studente i studentske dane.

Tijekom upisa fakulteta imala sam i druga razmišljanja, jedan od odabira bilo je novinarstvo, drugo je bila agronomija. Kako sam rođena i odrasla u maloj ruralnoj sredini,  moji su roditelji rekli da sve što mogu naučiti na agronomiji već sam vidjela i znam, a što se tiče novinarstva prema njihovom mišljenju i u to vrijeme novinarstvo nije bio poziv za ženu. Druga sam generacija tako zvanih Šuvarovih srednjoškolaca , gdje se nakon dvije godine općeg (gimnazijskog) obrazovanja birao smjer, te od ponuđenih smjerova koje je bilo moguće upisati u Hrvatskoj Kostajnici moj izbor je bio ekonomija. Slijedom navedenog odabrala sam kasnije studij ekonomije, dakle nije bila to nužna vertikala prema upisu na studij, ali tako se dogodilo. Sjećam se još dana kada sam išla na prijemni, bila sam u tramvaju koji je bio pun potencijalnih brucoša i svi su oko mene pričali kako znaju zadatke te sam ja u tom trenutku mislila, ako su svima pitanja poznata,  ja neću uspjeti riješiti prijemni. Međutim nije bilo tako, uspješno sam upisala Ekonomski fakultet u Zagrebu. Što se tiče odabira smjera računovodstva na samom fakultetu te situacije se dobro sjećam. Kada smo birali smjer nakon dvije godine, to je bilo kao sad integrirani studij samo četverogodišnji, u to vrijeme su se za izbor računovodstvenog smjera, davali dodatni bodovi za smještaj u studentskom domu. Smještaj je kao i danas išao po kriteriju socijalnog statusa, uspjeha na studiju, a dodatno su se bodovali neki studiji i smjerovi pa tako  i na ekonomiji smjer računovodstva (tada i financija). Tako su i neki  drugi studiji i smjerovi koji su prema zahtjevima tržišta rada bili deficitarni poticani  za upis što je jedan dobar primjer načina na koji se usklađuju obrazovanje i potrebe tržišta.

Kada se kaže da je studentsko doba najljepše životno razdoblje, sigurno je tako. Vrijeme studiranja pamtim po druženjima u studentskom domu i u pauzama na fakultetu, ali i po zajedničkom radu i učenju. U slobodnih vrijeme sam voljela kartati s prijateljima, odlaske u kino, kazališta i slično, to su neki interesi koji vezani za to razdoblje, međutim njegujem ih i danas. Dosta sam i radila tijekom studiranja, radila sam razne poslove koji nisu nužno bili vezani za usavršavanje. Na to razdoblje studentskih dana vezujem i najvažniji događaj u životu, a to je izbor svojeg bračnog partnera s kojim sam zajedno od studentskih dana kada smo bili ista predavačka grupa (prezimena Šimić i Vašiček). Kada bi se okrenula na samo studiranje bila sam marljiv i odgovoran student koji je polagao kolegije u ljetnom ispitnom roku, najteži su možda bili kolegiji koji su bili onako opsežni i puni podataka, kao što je na primjer bilo Gospodarstvo Jugoslavije (današnje: Gospodarstvo Hrvatske), a što se tiče najdražih rekla bi da su mi bili računovodstveni.

Godinu dana pripravničkog stava završila sam u bivšem Agrokoru (to je tada bila Tvornica ulja Zagreb). To je bilo jedno odlično iskustvo koje sam dijelila sa svojom kolegicom. Prolazile smo sve odjele u računovodstvenim poslovima, radili na ispomoći iskusnim kolegicama, te nas je tadašnji direktor službe, pozvao sudjelovati pri izradi godišnjih izvještaja pa sam prolazili način sastavljanja bilance i računa dobiti i gubitka iz bruto bilance. Po mojem iskustvu rekla bih da su se tada bavili  pripravnicima u smislu prijenosa znanja i na kraju krajeva mi je to iskustvo pomoglo u koncipiranju same nastave i vježbi. Upisala sam poslijediplomski studij iz te prakse i profesor Tadijančević je raspisao natječaj za 2 asistenta te je pozvao nas poslijediplomce na razgovor i pitao nas imamo li interes da se javimo na taj natječaj. Prijavila sam se na natječaj, u principu ne znajući što je priroda toga posla, te sam tako 1987. godine ostvarila svoje zaposlenje na Ekonomskom fakultetu Zagreb na Katedri za računovodstvu.

Kada se govori o studiju ekonomije, odmah bi htjela istaknuti, ekonomija daje jedno takvo opće obrazovanje, rekla bih iz kojeg vi možete raditi toliko različitih poslova, rijetko koja profesija daje takve mogućnosti. Kada me neko pita za studij ekonomije volim reći da se zbilja može svatko naći u tom studiju u smislu da se može kasnije profilirati kroz neko područje da na kraju dođe do toga da radi posao koji voli raditi. Ja sa studijem ekonomije, konkretno radim nastavni i znanstveno-istraživački posao, ali sam kroz iskorake koji su bili radila dvije upravljačke funkcije koje su podrazumijevale znanje ekonomije. Funkcija glavne državne rizničarke je bila u razdoblju 2000-2004. i to u fazi razvoja državne riznice Republike Hrvatske. Navedena funkcija je dužnosnička,  ali sam je ja obnašala ne kao politička i stranačka osoba, već kao stručnjak za to područje. To je bilo područje mog doktorata, te sam bila pozvana da pomognem razvoj riznice.  Područje djelovanja glavnog državnog rizničara pokriva ključne funkcije ministarstva financija i sve razine od zakonodavne (donošenje propisa, uređivanje sustava) u procesima donošenja proračuna, izvršavanja proračuna, računovodstva i financijskog izvještavanja, nadzora u proračunu do one operativne razine svakodnevnog funkcioniranja sustava riznice.  Navedena funkcija kao iskustvo je bilo dosta zahtjevna, ali je postojalo poticajno okruženje što je dalo vidljive rezultate. Druga funkcija je bila funkcija prorektora za poslovanje Sveučilišta u Zagrebu u razdoblju 2010.-2014.,  u mandatu rektora Alekse Bijeliša. Ta funkcija je meni osobno bio jedan profesionalni izazov jer je to područje poslovanja Sveučilišta s dugom tradicijom koje se sastoji od 34 fakulteta i akademije, velikog broja zaposlenih i studenata te je trebalo u razvojnom smislu povezivati tradiciju i budućnost te tražiti modele djelovanja Sveučilišta koji će najbolje pozicionirati Sveučilište u nacionalnim, regionalnim i međunarodnim okvirima. U trenutku kada ste na takvim funkcijama uzimaju vam sve vrijeme, ali kroz njih ste prisiljeni puno toga proći, naučiti, vidjeti i razumjeti. Kao iskustva vas jako obogate i ja pokušavam to znanje i iskustvo prenijeti studentima.

Dugo sam povezana s radom Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, to je javna zaklada osnovana posebnim zakonom koja pokriva područje razvoja i financiranja udruga u Republici Hrvatskoj. Članica sam dugi niz godina, te sam u razdoblju 2012.-2017. imala i čast biti predsjednica Upravnog odbora. Meni je to područje zanimljivo iz razloga što u predavačkom smislu pratim računovodstvo nevladinih neprofitnih organizacija, te sam kroz rad u Zakladi upotpunila svoja znanja o civilnom društvu i nevladinom neprofitnom sektoru. Pokušavam motivirati studente kroz nastavu da se uključe u civilno društvo ili preko rada u nekim udrugama ili sudjelovanjem u akcijama. I ovim  putem vas želim pozvati da budete aktivni građani i participirate u javnim zbivanjima.

Smatram da sam kao nastavnik možda štreberski tip, pošto je i područje koje predajem tako malo suhoparno. Mislim da imam jedan dobar odnos sa studentima jer ih uvažavam, rad s mladima je privilegija našeg posla i na neki način smo kroz taj posao u doticaju s populacijom koja je toliko prosperitetna i pred kojom je budućnost. Mislim da je odnos mene i studenata korektan, uz obostrano uvažanje, možda bi studenti tu imali neko svoje viđenje koje bi bilo zanimljivo čuti. U dugoj nastavnoj praksi imala sam i ja nekih situacija koje su duhovite. Kada sam u ranijoj dobi u statusu asistentice imala malu djecu, te u ranim satima kada ne znate biste li prije odveli djecu u vrtić ili došli na nastavu, u jednom od takvih jutra sam se studentima pojavila u dvorani s četkicom za zube u džepiću haljine što je jasno izazvalo smijeh.

Posao nastavnika i posao studenta je takav da osoba mora voditi računa o svojim obavezama, ali ima  jednu veliku slobodu da se organizira na koji način i u koje vrijeme će te obaveze ispuniti, što drugi poslovi ne dopuštaju. Organizacija vremena je na pojedincu i ako on postigne to da je savjestan i odgovoran za svoj posao ili svoje studiranje može si napraviti puno prostora za druge sadržaje. Međutim, student stalno mora imati na umu da je  student. Posvećenost studiranju mora dati rezultate i sve u svoje vrijeme, ako se osoba dala studiju doći će i rezultati, a  tako je u svakom poslu.  Pri tome se ne smiju zanemariti niti druge dimenzije studiranja, one zbog kojih kažemo da je razdoblje studija najljepše životno doba. Bitno je postići ravnotežu, pošto vrijeme studiranja traži i druge sadržaje i treba im dati prostora. Uvijek se sjetim kako je nasip uz studentske domove na Savi bio pun studenata u prvim sunčanim danima proljeća, tko bi odolio izazovu prvih sunčevih zraka i dao prednost učenju. Ali već drugi sunčani dan je bio uz knjigu, danas uz računalo.

Svakako me raduje spoznaja i mišljenje da je svaka generacija studenata, unatoč nizu promjena koje se događaju u načinu studiranja, uspješna generacija koja završava studije i sebe gradi u akademski obrazovanog građanina s nizom kompetencija, vještina, vrijednosti i spoznaja koje nosi dalje u život. I puno sam napravila ako sam tome dala doprinos.

 

Lovro Ibriks

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Društvene mreže

KONTAKTIRAJTE NAS