Site Loader

Savjet koji znaju svi moji studenti jer ga neprestano ponavljam je da prvenstveno studiraju!

Redovita profesorica u trajnom zvanju na katedri za Marketing, Ana Tkalac Verčić, ispričala nam je zašto je magistrirala Psihologiju, a doktorirala Ekonomiju. Izdvojila je vrijeme dati nam par korisnih savjeta kako poboljšati komunikacijske vještine, ali i kako pobijediti tremu.

Svoje studentske dane započela sam na Filozofskom fakultetu gdje sam upisala studij psihologije. Na prvoj godini profesori su nas pitali tko se želi baviti savjetodavnom ili kliničkom psihologijom, u grupi od 45 studenata, 44 ruke su se digle u zrak – jedina preostala bila je moja. Želja mi je bila baviti se marketingom, dok me psihologija zanimala iz aspekta psihologije potrošača što je naravno neuobičajen motiv za upis psihologije. Uvid u to čime se psiholozi mogu baviti pružio mi je moj otac, psiholog koji je imao agenciju za istraživanje tržišta. Nakon što sam magistrirala na Filozofskom fakultetu, željela sam upisati MBA studij na Ekonomskom fakultetu, no jedan profesor me odgovorio od te ideje te nagovorio da se zaposlim na katedri za Marketing i tako je to krenulo prije 23 godine.

Kad bih usporedila Filozofski i Ekonomski fakultet rekla bih da je nekoliko stvari bilo drugačije. Za početak, drugačije iskustvo studija. Na Ekonomiji nekada nije bilo izbornih predmeta što je za današnje generacije fantastična prednost zato što na neki način možete sami krojiti svoj studij. No, na Ekonomiji je bilo manje pravila. Studij Psihologije bio je stroži. Na primjer, imali smo predmete poput Praktikuma koji se odvija na prve dvije godine studija, a značajan je po tome što nikad nismo smjeli izostati s predavanja. Ukoliko se izostalo više od 2 puta – pali ste godinu. Zato se za studente psihologije govorilo da su najzdraviji studenti na Sveučilištu. Sve u svemu, bilo je predivnih kolegija koji su mi otvorili oči i promijenili pogled na život, ali bilo je i dosadnjikavih što je vjerujem slučaj na svakom fakultetu.

Nažalost, postoji i druga strana mojih studentskih dana, a to je da su oni ujedno bili i ratni dani. Upisala sam fakultet 1991. godine i dosta smo vremena provodili u skloništima. Istovremeno, to su bila ružna, ali i vrlo motivirajuća vremena koja su nas povezala na jedan neobičan način. Psihologija je bila divan studij jer smo bili kao razred, svi smo se dobro znali uključujući i profesore i asistente s kojima smo bili na “ti” što je stvaralo zanimljivu i prijateljsku atmosferu. Što se tiče studentskih poslova, radila sam honorarno dva posla. Jedan od njih bio je kod tate u agenciji, a drugi na šanku Kluba Filozofskog fakulteta. Mogu se pohvaliti da sam svima bila omiljena šankerica jer nisam voljela piti, a blagajna mi je uvijek štimala!

Prije nekoliko godina dobila sam nagradu Mijo Mirković za autorstvo udžbenika Odnosi s javnošću, prvog sveučilišnog udžbenika iz tog područja. Doista sam se posvetila pisanju te knjige, čak sam otišla u SAD gdje sam 6 mjeseci svakodnevno cijeli dan pisala, dok je moj muž čuvao djecu. Htjela sam da to bude američki tip udžbenika s puno primjera i praktičnih opisa te se nadam da sam u tome uspjela. Jedan od kriterija kvalitete knjige je s kolikom lakoćom studenti polažu kolegij Odnosi s javnošću, prolaznost je dobra što smatram velikim uspjehom.

Prije tri godine kandidirala sam se za predsjednicu Hrvatske udruge za odnose s javnošću. Dugo sam razmišljala o tome trebam li se kandidirati, prvenstveno jer je trebalo uskladiti sve poslove koje imam. No, na kraju sam se ipak odlučila kandidirati jer sam osjećala da mi je HUOJ dao puno u 20 godina koliko sam član. Osjećala sam da je došlo vrijeme da se angažiram i to nekako vratim. Postala sam predsjednica HUOJ-a i dočekalo me dosta problema. Tadašnji predsjednik Vlade i današnji predsjednik RH zabranio je angažmane agencija odnosa s javnošću te je moja prva velika akcija bila koordinacija i rad na tome da se ta zabrana ukine. I zaista, mjesec dana nakon što sam postala predsjednica HUOJ-a zabrana je konačno, nakon šest godina, ukinuta. S obzirom na to koliko je ta zabrana bila štetna za odnose s javnošću, ovo je bilo ogromno postignuće. Uz to, bilo je potrebno redefinirati konferenciju (KOMferenciju) koja je glavni izvor prihoda za HUOJ. Na sve spomenute obaveze odlazilo mi je više vremena nego što sam računala i odlučila sam da se neću ponovno kandidirati u sljedećem mandatu. Iskustvo predsjednice HUOJ-a bilo mi je izuzetno korisno i nadam se da sam ostavila dobar trag. Izašla sam iz akademskog svijeta koji je jako zatvoren među praktičare i zaista vidjela kako stvari izgledaju van fakulteta.

Kao sveučilišni profesor, imala sam jako puno pozitivnih, ali i povremeno pokoje negativno iskustvo. Dogodi se da se ponekad ne složite s nekim studentom, no to mi se događalo u ranim danima kada sam tek počela raditi. Bila sam asistentica na predmetu koji je bio na četvrtoj godini i većina studenata u grupi bila je starija od mene. No, dobrih iskustava je mnogo više. U svakoj generaciji bude određeni broj studenata koji mi zaista uljepšaju profesionalni život, iako zvuči melodramatično, uvijek se nađu studenti koji me oduševe i impresioniraju. Nove generacije doživljavam iz druge perspektive jer su godištem već bliže mojoj djeci. Studenti ekonomije me uvijek ponovno iznenade svojom angažiranošću, snalažljivošću i komunikativnošću. Sve u svemu, moje iskustvo rada na fakultetu je pozitivno i nevjerojatan mi je užitak raditi sa studentima. Kroz godine, neki studenti su mi postali prijatelji, štoviše, bila sam i na vjenčanjima bivših studenata.

Savjet koji znaju svi moji studenti jer ga neprestano ponavljam je da prvenstveno studiraju! Na Ekonomiji taj savjet nije dočekan s prevelikim veseljem jer studenti smatraju da im je posao uz studiranje ključan za buduću karijeru, no smatram da se tijekom studija trebaju maksimalno fokusirati na studiranje. Ne kažem da ne treba odraditi praksu, Erasmus i slično, ali studij bi trebao biti prioritet, dok se ostali poslovi stignu odraditi nakon završenog fakulteta. To savjetujem svim svojim studentima, ali me uglavnom ne poslušaju.

Kao stručnjaku za odnose s javnošću, žao mi je što nigdje u kurikulumu i školovanju općenito nije predviđeno sustavno vježbanje komunikacijskih vještina zbog čega smo u tim vještinama uglavnom svi samouki što nikako nije dobro. Ono što bih predložila svima je to da se što više izlažu komunikaciji. Dovedite se u što veći broj različitih komunikacijskih situacija za što na Ekonomiji postoji puno prilika – prezentacije, nastupi te svakako studentske udruge jer se i tamo može izlagati medijima kroz primjerice organizaciju evenata što je odlično vježbanje. Zanimljivo je da studenti Ekonomije često komuniciraju bolje nego neki moji kolege u praksi, ali to ne znači da nema mjesta napretku. Dakle, dovodite se u što više različitih situacija u malim ili velikim grupama kroz različite medije. To je najbolji način da se poboljšaju komunikacijske vještine, a za tremu ne brinite – nije loše imati tremu, bitno je da se tijekom vremena naučite bolje nositi  s njom.

Lovro Ibriks

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *