Site Loader

 

Lucija Rogić Dumančić, docentica na katedri za Makroekonomiju i gospodarski razvoj, otkrila je zašto je ponekad znala izostajati s nastave tijekom studentskih dana, opisala što ju je posebno iznenadilo tijekom usavršavanja na Barcelona Graduate School of Economics, osvrnula se na uvođenje eura kao nacionale valute te priznala što najviše voli i što joj smeta u prometu.

 

Dolazim iz Biograda na Moru, gradiću pokraj Zadra. Tamo sam išla kako u osnovnu, tako i u srednju školu, u gimnaziju. Prijelaz iz Biograda u Zagreb mi nije tako teško pao jer sam dugo željela studirati u Zagrebu. Imam primjere drugih prijatelja kojima je prilagodba bila teža u početku, ali za mene je to uvijek bilo nešto čemu sam se jako veselila, moram priznati. Ono što mi je definitivno bilo novo bio je sam način održavanja nastave i činjenica da smo imali veliki broj profesora. Isto tako, bilo je u tom smislu prilično dinamičnije od gimnazije. Predmet koji definitivno nije bio za mene bio je Trgovačko pravo. Ipak, super je to koncept da dobijemo uvid u isprepletenost prava i ekonomije.

Tijekom studiranja bila sam demonstratorica na kolegijima „Mikroekonomija“ i „Makroekonomija“. U to vrijeme raspored kolegija je bio malo drukčiji nego danas, tako da sam oba kolegija imala po dva semestra na drugoj godini. Pored kolegija „Osnove ekonomije“ to su mi bila definitivno dva najdraža kolegija. Ono što mi se najviše svidjelo kod samih demonstratura bio je kontakt sa studentima. Može to zvučati klišejski, ali poprilično me ispunjavalo prenositi znanje i objašnjavati gradivo, tako da se i kroz to javila želja za odabirom profesorskog poziva. Demonstrature sam držala s kolegicom koja mi je i prijateljica, Irenom Raguž Krištić, i tada još u biti nismo niti u potpunosti što demonstrature znače, u nekoj hijerarhiji. Bilo je smiješnih situacija tijekom demonstratura. Primjerice, kako često ne bi bilo slobodnih dvorana, a bilo bi puno zainteresiranih studenata, bile smo primorane hodati po fakultetu u potrazi za nekom slobodnom dvoranom. Često smo i s vlastite nastave izostajali upravo zbog tih demonstratura jer nam je to predstavljalo nešto  posebno u tom trenutku.

Tijekom studiranja sam upisala zumbu. To je tada bilo novo i meni je to bilo nešto odlično. Isto tako bilo je i izlazaka s prijateljima koje ću zauvijek pamtiti, ali uvijek u nekom balansu. Na puno sam koncerata išla. To je nešto što je možda bio i najbolji oblik zabave, barem za mene. Osobno jako volim filmove i serije, tako da mi je i taj dio dosta zaokupljao moje slobodno vrijeme.

Tijekom fakulteta bila sam dobitnica dviju Dekanovih nagrada za izvrsnost. Kada danas o tome razmišljam nemam možda isti dojam kao i dok sam studirala. Meni je uvijek bilo lakše raditi ono što sam voljela nego ono što sam morala odraditi, kako bi se reklo, te mi je u tome dosta pomoglo što smo mi već nakon druge godine birali određeni smjer – ja sam izabrala  Gospodarsku analizu i razvoj. Na mom smjeru su bili predmeti koje sam voljela studirati, tako da mi osvajanje Dekanove nagrade nije bilo u tom kontekstu teško, ali i definitivno nešto što ne bih podcijenila. Uvijek treba raditi i dati ono najbolje od sebe. Ali isto tako, na kraju dana ono čega se svi najviše sjećamo nakon završenog fakultetskog razdoblja, više nego ičeg drugog, su uspomene na studentske dane kroz druženja s ostalim studentima.

U sklopu jednog europskog projekta koji je predviđao usavršavanja, uz još četvero kolega s katedre koji su sudjelovali na projektu, sam imala priliku provesti tri mjeseca u Barceloni na Barcelona Graduate School of Economics tijekom ljetnog semestra 2016. godine. Svi smo birali destinacije i pisali sveučilištima gdje želimo ići. Preferirala sam mediteranske zemlje. Što se tiče samog načina rada na fakultetu u Barceloni, kada postavite pitanje na nastavi profesori ne odgovaraju nužno ako odgovor možete pronaći u popisanoj literaturi. Profesor vam kaže ‘u popisu literature pod određenim rednim brojem imate članak gdje možete pogledati’. Također, na kraju sata bi većina studenata otišla učiti u knjižnicu budući da su bili jako motivirani, dok im je vikend bio za odmor, izlaske i slično. Mi u Hrvatskoj smo ipak ljudi koji vole sjesti na kavu i popričati nakon sata. Barcelona kao grad mi je predivna. Ako studenti razmišljaju otići negdje – kada uvjeti dozvole – na razmjenu, definitivno preporučam Barcelonu. Žao mi je što u moje vrijeme mobilnost među studentima nije bila toliko naglašena. Ono što je kod razmjena jedinstveno iskustvo, osim odslušanih kolegija na nekom drugom sveučilištu ili jeziku, je i to što ste prisiljeni osamostaliti se, upoznavati nove ljude, nove načine života. Tako da potičem studente da, tko god može i želi, okusi studentsku razmjenu.

Kada već govorimo o razmjenama i internacionalnom iskustvu, jedna od zastupljenijih tema u Hrvatskoj je uvođene eura. Hrvatska je već osam godina članica Europske unije. Onog trena kada smo ušli u Uniju počele su pripreme da postanemo dio i Europske monetarne unije te da preuzmemo euro kao nacionalnu valutu. Naravno da pritom postoje problemi prilagodbe, zbog čega bi nositelji ekonomske politike trebali raditi na tome da ta prilagodba prođe što glađe. Prema iskustvu drugih zemalja članica, nažalost, najgora iskustva imaju zemlje koje su nama po proizvodnoj strukturi najsličnije. Treba imati na umu da je nama prilagodba na pretkrizne razine BDP-a nakon svjetske krize trajala poprilično duže u usporedbi s nama usporedivim zemljama. Ipak, ulazak u monetarnu uniju je izgledan i treba uložiti napore za što lakšom prilagodbom.

Prilikom dolaska na prvu godinu fakulteta ne mogu reći da sam imala neki plan za budućnost. Samo sam pokušavala davati sve od sebe. Ali želja za podučavanjem počela se javljati nakon spomenutih kolegija na drugoj godini koji su me jako zainteresirali. Počela sam raditi na fakultetu akademske 2008./2009. godine, što znači da je već prvo desetljeće iza mene. Ovaj posao ima istraživački i nastavnički dio i svaki je na svoj način poseban, ali osjećaj tijekom predavanja u dvorani, gdje vi iz godine u godinu imate priliku upoznavati nove mlade, zainteresirane ljude s drukčijim načinima razmišljanja, me uvijek posebno veseli. Konzultacije i mentorstva također volim jer se na taj način imam prilike još kvalitetnije upoznati sa studentima. Sebe kao profesoricu teško mi je opisati, uopće ne znam koje epitete koristiti. Definitivno mi je stalo da prenesem znanje studentima na što kvalitetniji način, da se osjećam korisno u očima studenata, da oni imaju neku dodanu vrijednost od mene. Makroekonomiju jako volim predavati. Pored navedenog, predajem i Ekonomsku politiku. Tamo sam sa studentima četvrte godine što ipak predstavlja iskorak od Makroekonomije jer se zahtijevaju šira i dublja znanja, tako da mi je užitak predavati i jedan i  drugi kolegij.

Kažu mi da kada sam bila mala da sam uvijek govorila da ću biti ili frizerka ili učiteljica. Tako da evo, da nisam završila kao profesorica mislim da bih bila dobra frizerka. Teško mi je trenutno zamisliti neki alternativni svijet jer imam mogućnost da radim ono što uistinu volim. No, isto tako smatram kako je bitno ne vezati svoj identitet uz neki posao. Ono što je sigurno istina jest da ono sve što radite pošteno je dobro odrađeno.

Volim voziti i volim se voziti, ali ne bih rekla da sam posebno dobra vozačica. Nema mi dražeg od praznih noćnih cesta, kada uključite glazbu i jednostavno uživate. Ono što istinski ne volim u prometu nije gužva ili nervoza, već uzbrdica. Toliko ju ne volim da ne mogu to opisati. Paralelno parkiranje me ne muči toliko jer imam alternative, ali na uzbrdici nema spasa, pogotovo kada je netko iza vas. Odmah mi na pamet padnu oni izlasci iz garaže nakon kina. Nisam niti znala dok nisam položila da je Zagreb toliko brdovit. Možda nisam odlična vozačica, ali barem sam jako oprezna.

Dok je Podravka imala neke stare recepte za juhe, moto im je bio: ‘štogod radite, radite to sa srcem’. I možda je to ključ svega. Dok nešto radite sa srcem izvučete iz toga neki maksimum. Isto tako, poruka iz jednog videa koji volim slati svojim studentima kaže kako je jedina utrka na kraju dana s nama samima. Nekada ste naprijed, nekada iza, ali nije važno. Bitno je ne predati se.

 

Lovro Ibriks

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Društvene mreže

KONTAKTIRAJTE NAS