Teze, definicije i modeli

Svaka debata bez obzira na format ili priliku mora započeti tezom. Ona je izvor neslaganja između vlade i opozicije jer vlada zadanu tezu u debati mora obraniti, dok je s druge strane opozicija mora opovrgnuti. Uz to, teza debati daje granice i smješta ju u neki kontekst i raspravu koja će se dogoditi. Na kraju, ona pruža i jasan putokaz svim timovima koje su njihove obveze i tereti dokazivanja u debati. Međutim, uz generalni utjecaj, razne formulacije teza određuju debatu na specifične načine ovisno o kakvoj se tezi radi. U ovom članku upravo će se analizirati najčešći tipovi teza i odgovornosti pojedinih timova koje iz njih proizlaze.

Vrste teza

Teze najčešće dijelimo na  činjenične, vrijednosne i teze konkretnih politika/mjera.

Činjenične teze od vlade i opozicije traže da argumentacijom i dokazivanjem dokažu neku činjenicu koja je tezom predložena.  Pogrešno bi bilo zaključiti da se zaista radi o činjenici, jer bi onda debata bila jednostrana, već se teza samo formulira u obliku činjenične dok je na timovima da odrede je li teza zaista točna.
Primjer: “Ovaj dom smatra da gledanje nasilnih filmova dovodi do nasilnog ponašanja.”

Sljedeći tip teza su vrijednosne teze koje od timova najčešće traže da u debati sukobe više različitih vrijednosti, odnosno da kroz raspravu zaključe treba li u određenom slučaju ili kontekstu neku vrijednost poštovati.
Primjer: “Ovaj dom vjeruje da su suvozači pijanih vozača također krivi.”

Na kraju, treći i u BP-u najčešći tip teza su one koje predlažu konkretnu politiku, odnosno mjeru.
Od afirmacije se očekuje da dokaže potrebitost mjere i njezinu provedbenu efikasnost,
dok je opoziciji za pobjedu dovoljno osporiti samo jednu od te dvije strane.  Iz strateških razloga, većina opozicija se svejedno odlučuje dokazivati da je mjera i nepotrebna i neefikasna.
Primjer: “Ovaj dom bi zabranio pušenje u kafićima.”

Osim podjele prema tematici, teze možemo podijeliti i prema otvorenosti  i to na:  otvorene, poluotvorene i zatvorene.   Otvorenost je osobina koja pokazuje koliko je debata koja će se desiti unaprijed zadana tezom, odnosno koliko se timovima dopušta definiranje onoga o čemu će se debatirati.

Primjer otvorene teze je  “Ovaj dom vjeruje da je kvaliteta važnija od kvantitete.”
Timovi u debati mogu raspravljati o različitim temama, od brojnosti nasuprot kvalitete vojnih postrojbi, izvoznim strategijama zemalja do politika kupovine igrača sportskih klubova.

Primjer poluotvorene teze je “Ovaj dom bi pomogao izbjeglicama.”
Teza s jedne strane definira o čemu je debata, ali i dalje ne nudi konkretne politike čijom uporabom timovi mogu dodatno suziti debatu – npr. prva vlada pomoć može definirati kao pružanje azila.

Primjer zatvorene teze je “Ovaj dom bi kao Republika Hrvatska uveo euro.”
U ovoj tezi se jasno definira koja je predložena mjera o kojoj se raspravlja i nema prostora da timovi dodatno definiraju tezu. Danas je to najčešći oblik teza koje se postavljaju na turnirima.

 

Definicije

Kao posljedica različitih vrsta i oblika teza, neke od njih će tražiti dodatno definiranje pojmova i pojava u debati. Definiranje debate obično odrađuje prva vlada u premijerskom govoru, a iznimno prva opozicija u govoru liderice opozicije, ako premijer to nije učinio. Kod definiranja vrijedi pravilo manje je više. To znači da se pri odluci što treba dodatno definirati, a da to nije učinjeno tezom, treba voditi idejom da sve što je općepoznato i što ne izaziva kontroverzu niti sukob u debati ne treba definirati.

Primjer: “Ovaj dom vjeruje da bi papa Franjo trebao poticati katolike da podupiru mjere redistribucije bogatstva.”  U tezi treba definirati mjere redistribucije bogatstva , ali su ostali pojmovi samorazumljivi.

Kod samih definicija bitno je da su koncizne i topikalne, odnosno da se pojmovi definiraju u kontekstu teze, a ne u opće-rječničkom kontekstu. Naposljetku važno je da su definicije točne i da ne pokušavaju iskriviti, tj. squirrelati pravu intenciju teze.
Primjer: U tezi “Ovaj dom podržava širenje NATO-a na zemlje jugoistočne Europe”,
bilo bi pogrešno NATO definirati kao “North American Tourist Organisation.”

 

Modeli

Zadnja podjela je na teze u sklopu kojih prva vlada mora pružiti neki plan, odnosno model po kojem će se odvijati mjera koju predlažu, ili je mjera dovoljno jasna i razumljiva da ju ne treba dodatno modelirati. Plan generalno služi da bi detaljnije i podrobnije objasnio na koji će se način točno događati politika predložena tezom, tko će ju provoditi, koji će biti vremenski okvir i koje su definirane faze iste, uz naravno i troškovnu varijantu iako se debatanti često ponašaju kao da resursi u stvarnom svijetu nisu oskudni.

Primjer teze koja iziskuje dodatan model je: Ovaj dom bi prisilio očeve da koriste porodiljni dopust.
Tim prve vlade mora definirati koliko bi trajalo korištenje porodiljnog, bi li paralelno i majka i otac mogli biti na dopustu, bi li ovo utjecalo na količinu dana koju majka može iskoristiti itd.

 

Link na teze

svjetska: http://www.debate-motions.info/category/wudc-motions/
europska: http://www.debate-motions.info/category/eudc-motions/
ostali turniri: http://www.debate-motions.info/category/other-tournament-motions/

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *