Doc. dr. sc. Ivan Tot

Rođen sam u Virovitici, a živio sam u Slatini do 1991. godine gdje sam završio prva dva
razreda osnovne škole. U Đurđevac sam se s obitelji preselio 1991. godine i tamo sam završio
osnovnu školu te opću Gimnaziju Dr. Ivan Kranjčeva. U Zagreb sam došao na studij i ovdje i
ostao. U početku mi je, moram priznati, život u Zagrebu teško pao. Imao sam dojam da
nikada neću ostati ovdje, ali brzo sam se priviknuo. Đurđevac i Slatina, koje se doduše nešto
slabije sjećam, mali su gradići gdje je sve na dohvat ruke i gdje se manje-više svi znaju. Prvi
šok koji sam doživio u Zagrebu je bila ta neka hladnoća ljudi, nisu ljudi toliko pristupačni u
odnosu na te male gradiće u kojima sam odrastao. U manjim gradićima ako ne znaš gdje se
nalazi nešto gdje trebaš doći, pitaš prvoga na ulici i taj će, čak i ako ide u suprotnom smjeru,
zaustaviti se i ići s tobom u smjeru u kojem ti trebaš ići samo da bi ti pokazao. U Zagrebu prvi
put kad sam se izgubio trebao sam ići do Učiteljske akademije, a završio sam na Borongaju
jer sam ušao u tramvaj za krivi smjer. Morao sam pitati oko dvadesetak ljudi za pomoć prije
nego što se netko zaustavio da bi uopće sa mnom porazgovarao.
Želja mi je oduvijek bila biti profesor, dok je moja šira obitelj navijala da budem pravnik,
ponajviše samo zbog toga što sam kao mali volio gledati seriju Zakon u Los Angelesu. Tako da
sam se na prijemni ispit prijavio na studij filozofije i hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu
i na pravni studij na Pravnom fakultetu. Bio sam primljen na oba i morao sam u relativno
kratko vrijeme odlučiti što ću upisati. Tada se moglo studirati redovno i dva studija, no nisam
se nažalost o tome bio informirao na vrijeme. Slušajući ponajprije želje obitelji, odlučio sam
se za Pravni fakultet na kojemu sam diplomirao 2007. godine.
Tijekom mog studiranja mogućnosti za studentsku mobilnost bile su znatno oskudnije nego li
što je do danas pa nažalost nisam imao priliku otići na semestar negdje izvan Hrvatske. Tek
sam nekoliko godina nakon diplomiranja prvi put otišao radi obrazovanja u inozemstvo, u
Salzburg gdje sam na Pravnom fakultetu bio polaznik intenzivne ljetne škole o europskom
privatnom pravu, što je bilo neprocjenjivo iskustvo, kako što se tiče stečenog znanja, tako i
općenito u pogledu iskustva studiranja vani. Salzburg mi je jako drag srcu, vraćao sam se
tamo nekoliko puta, a posljednji put 2019. godine upravo povodom svečanosti obilježavanja
dvadeset godina ljetne škole na koju sam bio pozvan da kao predstavnik generacije 2012.
godine održim kratak govor na uvodnom otvaranju.
Tijekom studija, nakon treće godine, radio sam preko student servisa različite poslove, od
unosa inventurnih podataka u računovodstvu Pravnog fakulteta u Zagrebu do telefonskog
anketiranja za različite agencije, manje-više ništa vezano za struku. I u tom je pogledu danas
studentima na raspolaganju znatno širi spektar mogućnosti u odnosu na vrijeme kad sam ja
studirao. Tijekom cijelog studija bio sam smješten u Studentskom domu „Stjepan Radić“,
popularnoj Savi. Moj studentski život tamo bio je vjerojatno otprilike istovjetan onome koji
žive današnje generacije studenata na Savi, s iznimkom ovog zadnjeg razdoblja pandemije.
Na predavanja smo pretežito išli samo u poslijepodnevnim satima. Srijedom se tradicionalno
izlazilo u Roko, a utorkom i četvrtkom na karaoke u Sidro. Petkom i subotom se ponovno
izlazilo u Roko, a nakon što bi Roko zatvorio preselili bismo se u tadašnje splavi uz Savu:
Brazil, Papillon i Sidro. Jednako su mi bitna, ako ne i bitnija, sjećanja i uspomene iz života u
studentskom domu, kao i ona s fakulteta. Puno prijatelja s kojima se dan danas družim sam
upoznao upravo u domu, a ne na samom fakultetu. U ostalo slobodno vrijeme volio sam

čitati knjige, gledati filmove i serije, boraviti u prirodi i ići na izlete. Nažalost, nikada nisam
bio neki sportski tip i nisam se aktivnije bavio sportom. U domu smo često igrali šah, kartali
se i igrali Rizik i slične društvene igre. I danas su mi različite društvene igre s prijateljima
najdraža zanimacija u slobodno vrijeme.
Nakon pravnog studija bio sam se zaposlio u Odvjetničkom društvu Hačić & Kallay gdje sam
proveo tri godine kao odvjetnički vježbenik. Imao sam izvrsne principale od kojih sam puno
naučio. Posljednje godine rada u odvjetništvu vodio sam tim vježbenika kojima sam petkom
u uredu održavao kratke seminare o ovršnom pravu te tako jednim dijelom ostvarivao do tad
neispunjene želje o radu u nastavi. U odvjetništvu sam se zapravo zaljubio u trgovačko pravo
i time sam se odlučio dalje baviti. Ta odluka me dovela do upisivanja poslijediplomskog
specijalističkog studija na Katedri za pravo na Ekonomskom fakultetu. Nedugo nakon što sam
bio upisao taj studij, fakultet je raspisao natječaj za asistenta na Katedri za pravo na koji sam
se bio prijavio te na kraju između više kandidati i bio izabran za asistenta, među ostalim i
zbog iskustva u odvjetništvu. Tako da su moje prvotne profesionalne ambicije ostvarene tek
naknadno nakon što sam se već dijelom pomirio s time da nikada neću raditi u znanosti i
nastavi.
Moj prvi izvorni znanstveni rad, „Pojam i pravne posljedice zakašnjenja s plaćanjem u
trgovačkim ugovorima u pravu Europske unije“, koji sam objavio u Zborniku Pravnog
fakulteta Sveučilišta u Rijeci i za koji me Društvo sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika
u Zagrebu nagradilo Godišnjom nagradom Društva mladim znanstvenicima i umjetnicima u
2013. godini, naslanjao se na temu mog poslijediplomskog specijalističkog rada koji sam bio
napisao pod mentorstvom profesora Zvonimira Slakopera koji mi je i danas akademski
mentor na našoj Katedri za pravo. Druga osobito važna osoba na mom akademskom putu je
profesor Hrvoje Markovinović s Pravnog fakulteta u Zagrebu koji mi je bio mentor na
doktorskoj disertaciji koju sam obranio 2016. godine. Od nagrada u znanosti, ponosan sam i
na Priznanje Zaklade dr. sc. Jadranko Crnić za knjigu od značaja za pravnu struku u 2017.
godini, koje je dodijeljeno za knjigu „Bankovni i financijski ugovori“ svima nama koji smo
sudjelovali u njezinom stvaranju. Riječ je o drugom izdanju te knjige u redakciji profesora
Slakopera koji je okupio veći tim nas koautora, a moj doprinos bila su poglavlja o kamatama,
leasingu i repo ugovoru. Ta je knjiga jedina znanstvena knjiga u Hrvatskoj koja se
sveobuhvatnije bavi bankovnim i financijskim ugovorima, a ujedno se koristi i kao udžbenik i
kod nas na fakultetu, kao i na nekim drugim fakultetima. Od drugih uspjeha, osobito sam
ponosan što sam organizirao uspješnu međunarodnu znanstvenu konferenciju „Zagreb
International Conference on the Law of Obligations“ koja se održala na našem fakultetu u
prosincu 2019., kao i na uredništvo četiri knjige koje su nastale kao rezultat te konferencije,
od kojih će tri ugledati svjetlo dana tijekom ove godine u nakladništvu Routledgea.
Član sam nekoliko hrvatskih i međunarodnih udruženja, od kojih bi posebice istaknuo
Europski pravni institut. Nedavno sam imenovan i jednim od suvoditelja Hrvatskog središta
Europskog pravnog instituta pa se u posljednje vrijeme aktivno bavim radom i u tom
kontekstu. Kada si posvećen nekoj akademskoj disciplini, onda postoji puno sastavnica
bavljenja njome. Baviš se njome u nastavi, izučavaš je znanstveno, pišeš radove, organiziraš
znanstvene konferencije, surađuješ s drugima u okviru i izvan različitih udruženja. Osobno

sve to doživljavam kako dio jednog posla premda to realno nije baš tako. Najveći izazov u
pravnoj znanosti mi je biti u toku s novim suvremenim društvenim pojavama i čestim
promjenama u zakonodavstvu. Pravo je izrazito živa disciplina.
Pravni sustav počiva na logici, što je vidljivo i iz naših rasprava tijekom nastave, osobito na
seminarima gdje se pri analizama hipotetskih slučajeva često pokazuje da ono što
studentima intuitivno dolazi kao točan odgovor najčešće i jest točan odgovor te da
zakonodavac kad uređuju društvene odnose pravnim normama često uređuje te odnose na
način na koji bi ga i studenti uredili po nekoj svojoj zdravoj logici. Jedna od najvećih
predrasuda o pravu je da je to čisti „štreberaj“. Međutim, nije ako mu se pristupi ispravno, s
razumijevanjem. Ono što vas mi svi na Katedri prije svega želimo naučiti je logika pravnog
sustava i način na koji on funkcionira u praksi. Jedna od brojnih zabluda nepravnika o pravu
je da mi svi znamo napamet što piše u kojem stavku kojega članka kojega zakona. Ne znamo
ih sve niti ih moramo znati, no znamo i moramo znati snalaziti se u pravnom sustavu i
tumačiti pravne norme. Ne znamo napamet sve brojeve zakonskih članaka, no neke usput
zapamtimo detaljnije se baveći nekim pravnim područjem.
Osim rada u nastavi i znanosti, na Ekonomskom fakultetu obavljam manje-više uhodane
administrativne poslove. Zamjenik sam pročelnika Katedre, administriram web Katedre,
sudjelujem u radu različitih radnih skupina i odbora. Prošle sam godine bio u radnoj skupini
za digitalizaciju nastave gdje nam je najveći izazov bio kako odjedanput usred semestra
organizirati online nastavu. Zadovoljan sam što smo u kratkom roku uspjeli osigurati prelazak
na online nastavu i drago mi je da sam doprinio tome da fakultet napravi dobru podlogu za
kvalitetan rad u digitalnom okruženju.
Ključ profesionalnog uspjeha je raditi ono što voliš. Imam tu sreću da radim ono što volim i
uistinu volim svaki aspekt svog posla. I nastavu i znanost i stručnu suradnju i akademsku
mobilnost, sve me to veseli, tako da mi nije problem za sve iznaći vremena, pa i izvan radnog
vremena.
Studentima savjetujem da svoje rezultate i uspjeh temelje isključivo na vlastitom marljivom i
poštenom radu, kako na fakultetu, tako i izvan njega. „Žicati“ bod više na ispitu je tražiti
nešto što vam po zaslugama ne pripada. Prepisati od drugoga i predstaviti tuđi rad kao
vlastiti je jednako tako krađa, kao što je to ukrasti neku materijalnu stvar. No, studiranje nije
samo slušanje nastave, učenje, polaganje kolokvija i ispita. Družite se u najvećoj mogućoj
mjeri na svaki raspoloživ način. Iskoristite mogućnost odlaska na studentsku razmjenu,
uključite se u rad bar jedne od studentskih udruga na našem fakultetu i tako dodatno
povežite s drugim kolegicama i kolegama. Stječite nova poznanstva, no gradite trajna
prijateljstva. Okanite se tzv. networkinga koji se praktično često svodi na skupljanje
poznanika za slučaj buduće potrebe, kao da su sličice u albumu. Umjesto toga gradite
kvalitetne međuljudske odnose. Slušajte jedni druge. Budite iskreni prema drugima, ali i
prema sebi samima. Primjećujem da vam često nedostaje malo samokritičnosti. Budite
strpljivi. Sve će jednom sjesti na svoje mjesto, najčešće ne baš tada kada biste vi to htjeli, već
nekada kasnije, a o čemu svjedoči i ova moja kratka životna priča.