Site Loader

 

Marin Strmota, docent na katedri za demografiju, široj javnosti poznatiji kao bivši državni tajnik u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, prisjetio se zašto je morao propustiti apsolventsko putovanje, objasnio zašto mlade ljude ne interesira, a trebala bi interesirati, javna politika te otkrio kojim argumentima svake godine potiče studente na ostanak u Hrvatskoj po završetku fakulteta.

 

Nakon završetka gimnazije u Biogradu na Moru išao sam samo na jedan prijemni ispit. Prijemni za ekonomiju. Tu sam upao, studirao i ostao. Znate da je nerijetko studentima ekonomija ‘back-up’ opcija, ali meni nije bila. Nisam čak planirao ostati raditi na fakultetu, no bio sam demonstrator na demografiji i nekako se rodila ljubav prema tom kolegiju, a onda se poklopilo da se otvaralo mjesto znanstvenog novaka na Katedri na koje sam se prijavio odmah po diplomiranju. Dobro se sjećam da nisam išao na apsolventsko putovanje zbog početka radnog odnosa prvog listopada te godine, ali nisam požalio!

U studentskim danima sam uvijek volio balans između obveza i zabave. S obzirom da nisam iz Zagreba, upoznavao sam ljude, družio se, izlazio. Sve sam nekako radio u balansu, što vjerujem da je najbolji savjet i drugim studentima. Studentske godine vrlo brzo prođu, nažalost to shvatiš tek kasnije. Tako da je dobro iskoristiti studentski život i za neke druge stvari, upoznavanje ljudi, druženje, putovanje i sl.

Bilo je puno anegdota iz studentskog života i zanimljivih druženja kada smo znali ostati vani do pet sati ujutro. ‘Roko, Akademija’, kako se već tada zvala, bilo je često mjesto okupljanja. Tako smo nakon jednog takvog izlaska došli u petak ujutro, sjećam se, direktno na nastavu iz matematike. Tada sam zaspao na nastavi. Bilo je naravno i neprospavanih noći ususret ispitima, što je i danas vjerojatno vrlo aktualno i sasvim normalno u studentskom životu.

Bio sam član studentske udruge eStudent. Nije tada bilo koliko studentskih udruženja koliko ih ima danas, što je pozitivno, to je dobra prilika za upoznavanje i suradnju. Uvijek smo se družili, imali smo veliku grupu. Što se tiče hobija, imam ih puno. Dok sam studirao radio sam kao skiper u Dalmaciji, s obzirom da sam rodom iz Biograda na Moru, pa je angažman uz more prirodan, a i meni nezamjenjiv. Uvijek sam bio dugo na moru, radio i družio se s prijateljima. Nastojao sam položiti sve ispite do lipnja da se mogu što kasnije vratiti natrag u Zagreb.

Tijekom studentskih dana razmišljao sam o studiranju i životu u inozemstvu, s obzirom da imam puno poznanika u Njemačkoj. Kako sam i surađivao s inozemnim poduzetnicima razmišljao sam o  poduzetništvu vani, u Europi, no životni put me zadržao doma. Kasnije sam razmišljao o nekom usavršavanju u inozemstvu. To je dobro, otići malo vani i izučiti nešto, upoznati svijet, ali isto tako vratiti se nazad. Ja sam ipak poznat po ‘lokal patriotstvu’, tako da smatram kako je život u Hrvatskoj jako lijep kada si posložiš neke stvari u životu.

Što se tiče političkog angažmana, često se sa studentima dotaknem te teme. Bilo je to jako korisno iskustvo. Možda i jedno od mojih najintenzivnijih iskustava u tako relativno kratkom razdoblju (od studenog 2016. do veljače 2018. godine). Upoznaš svoju državu, upoznaš politički i ekonomski sustav, zakone, sabor – upoznaš jedan novi svijet. Ja sam bio u resoru koji je povezan direktno s mojom strukom pa sam puno i naučio. Uvijek ističem kako bi bilo dobro da svatko upozna i na neki način sudjeluje u javno političkom životu zato što javne politike kroje naš život. Npr. u Americi se angažman profesora u politici smatra priznanjem stručnosti – to bi bila javna politika. Baviti se politikom ne znači biti samo predsjednik neke velike političke stranke. Nažalost, primjetno je kako mali broj studenata pokazuje interes spram politike zato što je to kod nas zagađen prostor i to predstavlja veliki problem. Kako kaže latinska izreka: “Vasa vacua maxime sonant” (“prazne zdjele zvone najjače”). Mladih i sposobnih ljudi fali u tom svijetu. Tamo je velika negativna selekcija i to je veliki nedostatak za gospodarski i demografski razvoj. Ponavljam, bilo je to ogromno iskustvo. Prošao bih sve opet. Možda ne bih baš dao ostavku na isti način. Rekao bih da sam puno pametniji nakon toga. No za neki ponovni angažman, razmišljao bih puno više.  Tim više što sam to razdoblje izgubio za napredovanje u struci na fakultetu. Što više vrijeme prolazi, to sam manje sklon takvom djelovanju zato što je potrebno puno više stručnih i sposobnih ljudi i ozbiljnijeg pristupa u hrvatskoj politici. Samostalno djelovanje se svede na ulogu Don Quijotea.

European Association for Population Studies (EAPS) i International Union for the Scientific Study of Population (IUSSP) su znanstvene organizacije čiji sam član i koje djeluju kroz znanstveno-stručni rad. Svakako je moguće primijeniti njihov rad i u Hrvatskoj. Znanstveno-stručna vertikala u javnom djelovanju u Hrvatskoj svakako fali. Demografa je malo u Hrvatskoj, pogotovo kada pogledamo koliki je broj ekonomista. Suradnja u znanstvenoj zajednici je ključna.

Svakoj generaciji, od nekoliko stotina studenata, dajem argumente za ostanak u Hrvatskoj. Prvo pravilo je da kad odeš u inozemstvo, uvijek si stranac. Nikada nisi dovoljno dobar na tom tržištu rada kao netko tko je tamo rođen. To je činjenica koju će potvrditi mnogi. Čak i u najrazvijenijim zemljama svijeta postoji neki oblik diskriminacije useljenika. Drugo, iseljavanje baš nije jednostavno. Odseliti i napustiti sve iza sebe je vrlo izazovno. Lakše je mladim ljudima, ali svejedno vrlo zahtjevno. Treće, današnji uvjeti u inozemstvu više nisu kao što su nekada bili, pogotovo kao što su pričali naši bake i djedovi. Puno se radi, a malo uštedi. Moraš promijeniti stil života, prilagoditi se potpuno novoj kulturi, mentalitetu. Tako da iseljavanje znači puno odricanja i to treba ljudima osvijestiti. Puno ljudi je iselilo s ružičastim naočalama na očima, očekujući med i mlijeko, pa se razočaralo. Potrebno je boriti se pod svojim nebom gdje jesmo. To je vrlo izazovno, težak put, boriti se sa nepravilnostima i nepravdama. Ali onda kad nađeš svoje mjesto pod zvijezdama Hrvatska je jako lijepa zemlja za život. Putovao sam po inozemstvu kada sam bio na spomenutoj funkciji i uvijek sam se vratio s istom mišlju i stihom iz poznate pjesme: ‘Poljubi zemlju po kojoj hodaš’.

Najbolji dio mog posla je rad sa studentima. Iako su mladi ljudi nekako u zadnje vrijeme postali pasivniji, nezainteresiraniji za nastavu, više su na mobitelima, u nekom digitalnom svijetu, ne čak svojom krivicom, ali i dalje rad s njima pruža zadovoljstvo. Veće nego rad na nekom istraživačkom radu koji može biti suhoparan. Kontakt direktno oči u oči te dobivanje povratne informacije, zbog toga bih uvijek ostao na fakultetu. Sebe kao profesora ne bih opisivao, to neka drugi prosude. Osobno volim kada su studenti promućurni, kada razmišljaju, ali volim i opuštene koji se vole šaliti. Treba biti opušten s dvadeset i kojom godinom, nije sve uvijek niti u ocjeni. Studente koji pokazuju interes spram nečega posebno cijenim. Manje su mi dragi oni studenti koji ne znaju zašto studiraju ili su razlozi njihova studiranja uvjetovani okolinom: željama roditelja, obitelji općenito ili zbog lakšeg pronalaska posla u budućnosti.

Vještina koju bih volio naučiti je svirati neki instrument do te mjere da ga sviram kvalitetno. Prije sam samouko svirao gitaru, ali nisam došao tako daleko. Sviranje instrumenta oplemeni čovjeka. Također, volim informatiku na kojoj radim svaki dan te u zadnje vrijeme i fotografiju. Izučavanje novih softvera koji danas život znače mi je interesantno, a profesorski posao daje priliku da radiš na sebi.

Kada bih mogao sebi kao mladom studentu poslati poruku? Ima ih više, ali se ne bih obeshrabrio. Često se vodim uzrečicom koja mi upravo i ovdje u sobi stoji: ‘Sreća prati hrabre’. Studentima bih osim toga poručio da ako se nečime žele baviti u životu da budu u tome strastveni. Kada se nečime baviš strastveno, to urodi najčešće nekim plodom, što god taj plod značio. Morate biti zadovoljni. Tako i kod studiranja jer ocjena nije pokazatelj svega. Bitna je širina, pristup, interes. Budite zainteresirani za život oko sebe. Kažu da čovjek koji je nezainteresiran za društvo oko sebe, nije zainteresiran niti za samog sebe. Zato uvijek pozivam studente, ne zato što je moj predmet, da dođu slušati demografiju. To je životan predmet i svima bude interesantan.

Lovro Ibriks

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *