Site Loader

U opusu George Orwella nesumnjivo najistaknutije, ako ne i najvažnije, djelo je 1984. Roman govori o
životu pojedinca u totalitarističkom režimu partije, pa tako možemo reći da je to distopija na koju
Orwell upozorava sve buduće naraštaje. Na čelu imaginarne apsolutne vlasti partije nalazi se Veliki
Brat, a Veliki Brat nije ništa drugo nego izmišljotina koju je stvorila partija kako bi kontrolirala mase.
Ideje, misli, pothvati i rigorozne mjere partija uvođenjem Velikog Brata dobivaju lice koje prati
populaciju kroz naprednu tehnologiju svakog trenutka njihovog života. Populacija je vlasništvo
režima, Ti si vlasništvo režima, sve što radiš je zbog režima, sve što radiš je za režim samo su neke od
zastrašujućih ideja partije. Individualna sloboda i autonomija se ispire i briše iz života pojedinaca,
djeca se indoktriniraju od malih nogu kako bi bili konformisti ideologije partije. Suprotstavljanje
apsolutnoj vlasti partije rješava se fenomenalnim tretmanom u Ministarstvu ljubavi – državni odjel za
mučenje i preodgoj onih neposlušnih. Istina je da je u romanu tehnologija enormni faktor moći
partije, no u usporedbi sa psihološkim metodama kojima režim rukuje ona postaje samo dodatan
začin kojim se upotpunjuje okus ideologije. Psihologija mase koja se na kraju svodi na svakog
pojedinca je skelet cijelog procesa ispiranja mozgova.
Zaista, na prvi pogled ove teme se čine kao jedna izmišljena horor priča u koju se nikad ljudska
civilizacija više ne bi mogla dovesti. Civilizacija i društvo je preraslo ovakav tip vlasti, postali smo
racionalni, a naši politički aparati su izabrani od strane naroda. No, dubljom analizom naše realnosti i
korelacijom nas s likovima ovog romana možemo vidjeti da nema baš toliko velikih oscilacija u našim
životima; medijsko bombardiranje lažnim informacijama, tehnologija koja postaje sveprisutniji dio
naših života, gubljenje vlastitog identiteta kako bi se pridružili masama, navodna špijuniranja vlasti i
krađa osobnih informacija, dijeljenje intime na socijalnim mrežama do granice da svi moraju znati što
to imamo za večeru, samo su neki od primjera života modernog čovjeka. Izloženost tehnologiji i
medijima ogolilo nam je privatne živote do stupnja gdje sami pokušaji izvlačenja iz tog živog blata
ubrzavaju sam proces uvlačenja natrag u njega. Stil života određuju, ne samo vlastite odluke htjeli mi
to ili ne, nego i utjecaj okoline putem društvenih mreža na dnevnoj razini. Jednostavno, ako nisi
prisutan, ne postojiš. Parafrazirajući, imati i biti danas znači biti prisutan na mrežama i znati se
koristiti tehnologijom. Ukoliko smo prepušteni struji amorfne većine, postajemo dio krda koja guši
individualnost. Pristajanjem na javni život za druge i zbog drugih utopljeni u masama pokazujemo
naše najveće slabosti, kao okove kojima pristajemo biti podčinjeni i sluge lažnoj slobodi.
Individualnost su krila razvoju.
Pitam se, jesmo li mi to stvarno slobodni ili smo robovi tehnologije, medija i pumpanja mozgova
konformističkim idejama?
Poruka ovog romana, odnosno Orwellova tragična, oštra kritika postaje sve signifikantnija i
relevantnija iz godine u godinu. Poruka je tu, a na nama je da postanemo svjesniji o istoj.
Naposljetku, kako je to Orwell genijalno napisao: „Veliki brat te gleda.“

Filip Tomčić

Lovro Ibriks

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *